20. 286-313: Rekord pod prisilom

3.4.2022. , utorak.

Solidan san i solidno jutro. Oko 7:40 sam hitao dalje. Ubrzo cesta s vrlo rijetkim prometom. Tu sam našao i nešto vode u kanistrima. Uzeo sam 1 litru, a potom zapičio plavom rutom koja vodi do znamenitog Devilla rancha. Mjesto je to pod planinom, 14 milja prije Pie Towna a gdje su hikeri dobro došli. Kampiranje free, pranje i sušenje veša free, voda free, wifi free, topli tuš free i hrana free. Ako želiš ostaviš donaciju i TO SVI RADE!!! Jer je ispravno.

Prvi je plan dovući se do prve vode. 5 milja od ceste nalazi se water cache. Cijelo sam vrijeme hodao sam i nisam baš susreo puno ljudi. U jednom su me trenutku prestigli Cutie i Nanners i to je bilo to. Sustigao sam ih kod water cachea. U bocama jedno 2 litre nečeg zelenog. Imao sam još litru i nisam si to zeleno uzeo. Sljedeća je voda za 5 milja, ali preko planine imena Mangas. Odmorio sam prije uspona, Nanners i Cutie su bili dobro društvo, a pojavila se i Dictionary – hikerica iz Stuttgarta.

Drugi je plan dovući se do te pipe s vodom. Uspon je bio opak, a kako sam odmicao cesta je bilo sve gora gora. Kamen na kamenu. Zahtjevno za 11 sati hodanja. Nanners me u jednom trenu prestigao i nestao, a ja sam nekako dovukao noge do vrha.

Potom je uslijedio spust po jednako očajnoj cesti. Životinja na planini nema, ne znam ni iz čega raste drveće. Očaj teški. Da stvar bude gora vjetar je pojačavao i nadvili su se neki tmasti oblaci koju dodavali na atmosferi. Silazak je dugo trajao a noge su se bunile. Ipak, dovukao sam se do pred pipu. Kapija predamnom i piše No trespasing, private property. No krasno. Još mi samo fali sačma pod rebra. Gledam aplikaciju i piše jedan komentator da cesta vodi do javne zemlje i smije se njome hodati, ali nema kampiranja do Devilla rancha. Dakle, moj plan da ostanem kampirati kod pipe pada u vodu.

Do pipe je vodila cesta uz koju su bili napušteni automobili. Prilično jezivo. Pipa je dala vrhunsku vodu, a do nje sam došao s ravno nula vode. Natankao sam se do ibera. A onda, nema druge, nastavio sam hodati još 5 milja do rancha. Ne moram niti spominjati što su 43 km s ruksakom od cca 20 kg učinili mojim stopalima – faširano meso. No uspio sam.

Dovukao sam se i ostao šokiran ovim mjestom. Pravi hikerski raj. Tu sam zatekao i poznata lica – glasni Francuz, all American boy, Pilgrim i Shredder. Došao je koji sat ranije. Prvo sam išao složiti šator jer kasnije neću imati snage. Potom sam si pripremio večeru – 7 jaja i limenku graha. Pojeo bih još ali mi je bilo neugodno. Potom tuširanje nakon punih 8 dana pa u šator na zasluženi odmor. A, čekaj, idem napisati tekst za blog da me ne počnete gađati trulim paradajzima. Objavim kad objavim 😁

Subjektivna ocjena dana: 4