153. dan: Milja 2435 – Susan Jake Lake (2457): Prekrasno, ali….

Dnevni uspon – 1735 m

Dnevna nizbrdica – 2029 m

Dobar dio noći je kišilo. Spavao sam sa čepićima za uši, ali i dalje sam čuo udaranje kiše o moj šator. Također, dobar dio noći su me trgali mišići, kao da me netko istukao baseball palicom. Budilica je zvonila u 6, ali samo sam je ugasio. Nastavio sam spavati sve do 8, a krenuo sam u 9. Bio je to svojevrsni rekord u kasnom kretanju iz kampa u divljini. Bio sam naprosto emotivno i fizički polomljen, te je bilo jako teško ustati u mokro i hladno.

Krenuo sam laganim tempom, a dan je bio sunčan i lijep. Hodao sam, kao i obično – sam. Prov je uslijedila nizbrdica, a potom uzbrdica do Piper Passa. Sve je prekrasno, ali sam bio prazan – poput prazne limenke što odolijeva koroziji skrivena ispod nekog davno oborenog stabla. Želio sam što prije završiti trail. Zloslutni oblaci su stalno prijetili nad mojom glavom i taj me je užas od moguće kiše emotivno prilično iscrpljivao. Naleti hladnoće su izuzetno jaki i praćeni vjetrom, što nikada nije zabavno. Umoran sam!

Oko 13 sati sam stao posušiti opremu i nešto pojesti. Potom je ponovno krenulo spuštanje, pa uspon…..gore-dolje cijeli dan. Do kraja dana spustio sam se preko 2000, a uspeo preko 1700 metara u svega 22 milje (35.2 km). Nisam očekivao da ću ikoga danas više sresti jer sam krenuo punih 3 sata nakon Mountain Goata i Quotesa, i to me je dodatno tištilo. Oko 18:45 sam došao do jezerca i kampirališta. Tu je bio izvjesni, intoksicirani hiker imena Napoleon. Ponadao sam da je netko od moje privremene grupe, ali nije bio. Već je sumrak nastupao, ali odlučio sam krenuti 3 milje dalje. To je najmanje sat vremena. Krenuo sam brzo i agresivno, ali uskoro je uslijedio uspon brutalnog nagiba i tu sam dušu ispustio. U 19:45, s mrakom, sam došao do jednog kampirališta, a tamo su bili Quotes i Mountain Goat. Nije bilo mjesta pa sam nastavio malo dalje, a tamo sam zatekao Yardsalea i Butterscotcha. Ugodno sam se iznenadio. Pravili su mi društvo dok sam slagao šator i kuhao. Baš je bilo ugodno biti u društvu poznatih ljudi nakon cijelog dana samovanja. Polako je počinjala kiša, a jezero kod kojeg smo bili je na površinu izbacilo sumornu, tešku maglu koja se šuljala do naših šatora. Tko zna što nas očekuje sutra…..Nije obećavajuće.