15. 194-205: Heroes

28.04.2022., četvrtak

Opet si dajem oduška. Krećem tek oko 9. Doc Campbell’s post radi od 12. Čini se da je vlasnik Crnogorac.

I opet kreću prelasci preko rijeke Gile, no ovoga puta s razlikom u temperaturai. Voda je ledena i bole stopala.

Oko pola 11 dolazim do trgovinice. Vlasnica okupljenim hikerima objašnjava da će otvoriti trgovinu na 30 minuta kako bi uzeli svoje kutije. Došao sam ko naručen. A kod trgovine dosta poznatih lica – trios fantastikus, Pretty bird i muž, starac, gluhoNijemci i možda još poneko.

Uzeo sam svoju kutiju i s velikim je zanimanjem otvorio. Nemam pojma što sam si poslao. Njam, puno dobrih stvari, ali najviše me obradovao Sawyer filter jer mi se Katadyn Be free zakrčio od loše vode koju sam filtrirao zadnja dva tjedna.

Hikeri su nadolazili, a ja sam hang outao s trio fantastikusima. U razgovoru sam shvatio da i oni ubrzo idu dalje. Prikrpat ću im se. Među nepoznatim hikerima koji su došli pojavila se i stanovita tetovirana žena. Oduševljeno nam je prišla da nam pokaže što je našla: tri cvijeta i dva ofucana pera. Niceeee, promrmljali smo.

Došlo je i vrijeme za pokret. Taj čin nas je učinio heros jer kada uđeš na resupply i isti dan odeš onda to više nije niti nero, niti zero već poseban talent – hero. Natovareni hranom za 8 dana krećemo dalje. Barem do centra za posjetitelje Gila rock dwellingsa. Asfaltna cesta i kvalitetan razgovor sa Steelheadom učinili su da 3 milje prođu brzo, no najstariji u triu je nešto kaskao. Headfirst je osjećao bolove u stopalu. Raspoloženje mu je vidno palo. Noćna mora thru hikera mu se nadvila ma glavom – ozljeda.

U visitor centru pak veselo. Rendžerica nam objašnjava da gledamo kartu kako se ne bi izgubili. Trio odlazi trailom dalje, a rendžerica mi nalazi projevoz do Gila rock dwellingsa – prastarih naseobina naroda Mogollon čiji preci danas žive u ovom području. Vidimo se sutra, dovikuje Steelhead. Ne, vidimo se danas, uzvraćam.

Arheološko nalazište je bio pun pogodak. Žalio bih da nisam posjetio ovakav povijesni spomenik prastanovnicima Amerike. Za povratak žicam dvoje starijih ljudi da me prebace do visitor centra. Nećkaju se, a introvert u meni baca sam sebi klipove u noge – ha ne morate ako nema mjesta.

Sat, sat i pol nakon što sam otišao nalazim se na istom mjestu i nastavljam CDT. Uz stazu ponovno termalni izvori. Kod nas bi na tom mjestu niknuo Tuhelj 2, a Mirko bi zaposlio malog od stričeve ujne i jetrvinog zeta. Ovdje je to bara uz rijeku baš kao i prije 100, 500 ili 1000 godina.

Uskoro nailazimo i na trio, spremaju se kampirati, a tek je 16:30. Solidarni su s Headfirstom, vjeruju da će do sutra stopalo splasnuti i da će nastaviti. Prirasli su mi srcu ova trojica. No idem dalje. Vidimo se sutra, dovikujem i ohrabrujem ozljeđenog.

Sve sam više ulazio u kanjon Gile koji je postajao sve atraktivniji, a voda čišća. Sve sam više gledao gore i popikavao se.

Sa sumrakom ulazim na zacrtano kampiralište. Tu upoznajem Pilgrima iz Kanade i Alexiea iz Francuske.

Subjektivna ocjena dana: 7