145. dan: Ginnete Lake (2290) – Two Lakes (2312): White Pass

Noć je bila prilično hladna. Probudio sam se u 6:30 i u 7:30 sam krenuo prema cesti. White Pass je bio udaljen svega 2 milje u brzo sam stigao…

White Pass i Craker Barell Store su bili udaljeni pola milje prema zapadu.

Odmah sam podigao kutije, jednu koju sam naručio preko interneta, a koja je sadržavala hranu i jednu od Cedevite u kojoj je bilo i nešto suhomesnatih proizvoda što su moji spakirali. Svaka kutija 5$ za čuvanje….lopovi. U trgovini i ispred nje sam se zadržao dva sata sortirajući hranu, jedući i pričajući s pristiglim hikerima.

Čisto za informaciju – rola wc papira 2$, pa ti imaj nuždu….

Oko 10:30 sam krenuo natrag na trail. Ruksak je bio znatno teži (procjenjujem oko 16/17 kg), ali naviknuo sam se na težinu. Sjećam se kada sam za trening jedan dan u Zagrebu išao na posao do Dubrave i natrag (26 km) pješice s ruksakom od 13 kg. Na povratku sam se izuzetno mučio i u brizi zapitkivao samoga sebe kako ću hodati 30 km s 5-7 kg težim ruksakom svaki dan. Čini se da to sada nije bio problem. Sada sam hodao solidnom brzinom.

Po dolasku na White Pass ostao sam bez sokova bilo koje vrste, tako da mi je Cedevitin paket bio kao naručen (što je i bio). Narančasta boja u boci je vrlo prepoznatljiva 🙂

Odmor, ručak i pranje nogu i čarapa uz lijepo jezerce.

Mile marker 2300. Još samo 360 milja (576 km), kojih sam prevalio, pokazalo se, u 18 dana, a što je u prosjeku bilo točno 20 milja (32 km) dnevno. Iako, do granice sam imao još jedan zero dan i jedan nero (manje od deset milja) dan.

Dan je u nastavku tekao uobičajeno. Na trailu sam sreo Mary Poppins, a nešto kasnije i Chukkar Bird-a. S njim sam jedno vrijeme i hodao, te saznao da smo startali isti dan – 23.4. Ostao je iznenađen kada je saznao da Koreanska ekipa mene snima. Fascinantno je da si nismo sreli niti jednom do sada, 144 dana kasnije, usred divljine Washingtona. Pokazat će se da ćemo završiti isti dan. Čini se da i dalje imam dobar tempo. Sustižem dosta hikera koje nikada ranije nisam susreo. To se dogodilo i u Sierrama kada sam hodao posve sam, baš kao i sada.

U tijeku je sezona lovom lukom i strijelom na elkove. Na trailu sam pronašao i jednu zapiknutu strijelu. Strijela izgleda zastrašujuće. Mogu samo zamisliti što učini organizmu kojega pogodi. Vrlo nezgodno. S vremena na vrijeme naletim na kamuflirane lovce negdje u grmlju ili iza drveća.

Strijela je bila zapknuta u trail…..

Mt. Rainier.

U 19:15 sam došao do kampa. Tu je bila Yoda, već treća osoba koju nikada ranije nisam sreo. Malo dalje od nje sam si složio šator i polako si kuhao i uživao u svojim večernjim guštima. Malo poslije mene je došao i Dangerous Dave.