142. dan: Trout Lake Creek (2221) – Killen Creek (2242): Trout Lake, in and out
9 studenoga, 2016
144. dan: Walupt Creek (2266) – Ginnette Lake (2290): Veličanstveni Goat Rock’s Knife Edge i jedan opsjednuti čovjek
10 studenoga, 2016
Pokušao sam ustati u 5, ali vani je puhao toliko jaki vjetar da sam se samo okrenuo na drugu stranu. Zamislio sam slaganje šatora po mraku i po tom vjetru i odlučio barem pričekati svijetlo. Uz hladnoću imao sam i bolove u nogama cijelu noć. To me je budilo i zabrinjavalo. Ponavljalo mi se u glavi jedno od najučestalijih pitanja – kako ću hodati? U 7 sam se natjerao da ustanem. Kada sam izašao iz šatora moja je tjelesna tmeperatura naglo pala, a prsti su se počeli smrzavati. Ušao sam u šator da se još malo zagrijem, ali nije funkcioniralo. Obukao sam se i spremio. Kada sam slagao šator klin mi je, prilikom izvlačenja, otkinuo dobar komad kože s prsta kada mi je proklizao kroz njih. Nisam osjetio bol. Samo sam odjednom vidio mnogo krvi. Ta će mi rana u narednim danima zadavati mnogo muke, jer je bila na mjestu na kojem štap za hodanje pruža najveći otpor pri hodanju.
Krenuo sam oko 8 sati i odmah u blizini naletio na Yardsale-a i Dangerous Dave-a, taman su se spremali. Nisam ih čekao znajući da će me sustići. Noge su boljele, ali išlo je. Štoviše, bolje nego sam se nadao.
S ovoga sam mjesta po prvi puta vidio Mt. Rainier – 4392 metara visoki vulkan za kojeg geolozi predviđaju da je sljedeći koji će eruptirati, i to u velikom stilu!
Dan je prolazio uobičajeno, a puno šume je hodnju činilo dosadnjikavom.
U tijeku je bila sazona lova lukom i strijelama na elkove. Ovo je bio jedini lovac kojeg sam vidio s tradicionalnim lukom. Naime, s ovim je lukom teže loviti jer nema servo i jednom kada napneš luk moraš ga otpustit kroz sekundu dvije jer nakon toga postaje preteško i trpi preciznost.
Napokon – Goat Rock Wilderness – jedan od najiščekivanijih trenutaka mog PCT-a
Yardsale svira trekking pole guitar 🙂
Divan je osjećaj vidjeti planinu u daljini i svakim joj se danom sve više približavati, a onda i udaljavati sve dok ne iščezne u daljini…..
Bio sam toliko gladan da sam došao u iskušenje da pojedem muhare 🙂
U kamp sam došao oko 18:40. Tu je već bio jedan hiker koji je ložio vatru. Složio sam si šator na zgodno mjesta, a potom je došao Mayor sa svjoim psom i kanadsko-američki par. Malo smo se družili uz vatru i razne zanimljive priče, pojeli smo večere i polako se povukli u šatore. Očekivao sam jako hladnu noć!
