135. dan: Milja 2060 – Milja 2087: Nigdje nikoga

Budilica me budila u 5, ali nisam našao snage ustati isti tren. Bilo je 5:45 kada sam se natjerao da ustanem. Taz je taman bio na odlasku. Ja sam, pak, krenuo u 6:30. Malo sam teže lovio ritam. Bolila me noga, i bijaše poprilično hladno. Nakon dvije milje susrećem Home Stretch i Rustya. Taman su se spremali, pa sam izvalio par šala na Rustyev račun, čisto da nam podignem jutro 🙂

Guste šume je jedino “razbijala” praznina za dalekovod…

Dan je bio tmuran i depresivan, a trail cijelo vrijeme u mračnim šumama. S Rustyem i Home Stretch sam se preskako nekoliko puta. Nakon 9 milja stao sam na pauzu za doručak, a par sati kasnije sam se zaustavio na prekrasnom jezeru malo se odmoriti i zagrijati se na malo sunca što se probijalo između oblaka. Tada sam i posušio vreću za spavanje koja je tijekom noći navukla malo vlage.

Mjesto za odmor i sušenje opreme….

Kada sam nastavio nisam se zaustavljao sve do male pauze uz cestu. Tu sam se presvukao u suhu majicu, jer je ona koju sam nosio bila potpuno mokra, pojeo malo slatkiša i nastavio do Frog Lakea. Tu sam planirao kampirati.

U jednom trenutku unutar moje nogavice osjetio sam neko peckanje. Prodrmao sam hlače, a iz nogavice je ispao ovaj mali zmaj….ne znam kakva je ovo vrsta životinje, ali sam je promatrao dobrih 5 minuta. Bijaše spor i trom….

Došavši do Frog Lakea shvatio sam da se radi o kampu s domaćinom i vodom, što znači i neku tarifu. Unatoč umoru, odlučio sam se da ću danas još malo prehodati, tako da sam uzeo vode i nastavio dalje. Bilo je 17:30, a ja sam sada kročio uzbrdo gdje su me uskoro stigli Home Stretch i Rusty. Osim njih dvoje nikoga nisam sreo cijeli dan. Pronaći kamping mjesto je bilo izuzetno teško. Porušeno drveće i strmi teren su me pratili sljedećih nekoliko milja. Na kraju sam se smjestio tik uz trail u sablasnoj šumi punoj porušenih stabala. Ne moram niti spomenuti da nitko nije prošao trailom nakon mene. Čudan dan….