12. 150-162: Izlazak iz grada uvijek boli
11 svibnja, 2022
14. 180-194: Pedeset prelazaka
11 svibnja, 2022
26.4.2022., utorak.
Već sam oko 7 bio na nogama i koračao prema sjeveru. Osjećao sam se dobro i smatrao da mogu potegnuti do Gile, rijeke koja rasijeca dobar dio Novog Mexica.
Nakon što sam se digao iz korita male rječice izbili su preda me vidici. Žućkasti pilari razbacani uokolo, a izrezbareni vodom plijenili su pozornost.
Negdje je uskoro trebala biti i voda pa sam otvorio oči da ne propustim pustinjsku vodu. Na izvoru pak, Steelhead i ekipa. S njima je bio još jedan, meni nepoznati čovjek. Atmosfera ne dobra. Znajući da ima još vode milju ispred odlučio sam ići dalje, no prije stiže ruka – ja sam Doug, reče starac. Nisam se ni okrenuo, a Doug – katolički pustinjak, kako se nazivao, me pozvao do svoje kućice svega stotinjak metara u šumu. U kućici koječega, a dominira točionik za pivo. Doug mi je pokazao i svoju dragocjenu kolekciju indijanskih artefakata koje je pronašao u okolici. Naučio me i raditi šivaći pribor od agave i yucce. Susret je bio koliko čudan toliko i dragocjen. Puno utisaka je ostalo neizrečeno. Morati će ovaj susret sazrijeti u meni pa ću ga bolje dočarati, kao i mnogi drugi na ovom putu. Jedan sam od rijetkih koji su ušli u Dougovu kuću. Idući prema njoj svašta sam razmišljao, pijući pjenasto pivo još više, a na Dougova nagovaranja da ostanem se nisam obazirao. Puno ću još pisati o ovom susretu, ali ne na blogu.
Nastavio sam jako. Dobro sam se osjećao i iskorištavao sam tu činjenicu. Ponovno sam pratio polusuho korito neke kvazi riječice s dosta opožarenog područja uokolo. To uvijek znači apokaliptični feeling u zraku. Teren je puno vrludao gore, dolje. No, uz pokoju stanku i zalogaj hrane sve je bilo moguće.
Hodao sam već 12 sati kada sam se počeo spuštati u kanjon rijeke Gile (hila). Noge su postale teške, a nizbrdica je dobro razradila miške kočioničare obje noge. Stigavši dolje zapazio sam dosta hikera po šatorima, a zadnje sam uočio trojku sa Steelheadom na čelu. Sustigao sam ih na prijelasku rijeke. Nema skidanja obuće. I onako ćemo biti mokri svaki dan sljedećih nekoliko dana.
Ekipa je ostala kampirati, a ja sam nastavio dalje. Nažalost nije bilo lijepih kamping mjesta pa sam se zadovoljio kampiranjem na šljunčanom sprudu.
Dok ovo pišem rijeka Gila tiho šumi, a svakih 15 minuta kao da netko baci ogroman kamen u vodu. Tko, zašto i zbog čega nemam pojma. Tješim se da nije crni medvjed u ribolovu.
Subjektivna ocjena dana: 7
