120. dan: PCT day

Probudili smo se već oko 7. Jutro je donijelo nove boje i bacilo novo svjetlo na Bridge of the Gods. K tome, stotine ljudi se vrzmalo vamo-tamo. Ubrzo smo pospremili svoje stvari i natrpali ih u Jeffov šator i otišli na doručak. Po povratku na izložbeni prostor razgledavali smo štandove s proizvodima za thru hikere: šatore, vreće za spavanje, štapove, hranu….bilo je tu svega, a ponajviše hikera. Pointon, Up, Kim, Andrew, Banjo, Shunta…

Jack pointon, Jeff i ja

Hodajući uokolo sretali smo mnoge poznate ljude između kojih je jedan bio i Nobody. Sjećate li ga se iz jednog posta? Mene i Jeffa je zapamtio po imenima i dozvao nas kada smo prolazili pokraj njegovo šatora. Bilo je lijepo ga sresti ponovno.

Nobody

Nismo susretali samo poznate nam ljude. U jednom trenutku su pokraj nas prolazili dvojica mladića. Jeff je odmah primjetio da jedan liči na Isusa, dok sam ja drugog poistovijetio s Vikingom. Pozvali smo ih i odmah shvatili da nisu thru hikeri. Ne znam kako to opisati, no dovoljno je porazgovarati dvije rečenice i naprosto znam da nisu thru hikeri. I nisu bili, no planiraju sljedeće godine prehodati PCT. Dakle, nemate trail imena, upitao sam. Ne! Rekoše gotovo jednoglasno. Od danas ste Isus i Viking, i da se niste usudili promijeniti svoja imena! Nasmijali su se i otišli svojim putem.

Viking i Isus

Potom smo se uputili na štand ZPacks-a kako bi Rusty zahvalio za susretljivost koju su mu iskazali iz te tvrtke. Tamo smo zatekli Red Bearda. On je poznat po svojim Youtube klipovima koje je stavljao na web dok je hodao PCT prije par godina. Mnogi su hikeri pregledali te videe, no problem je što je Red Beard odustao na početku Oregona. Zbog toga je već pomalo postao predmet sprdnje jer nikako da se vrati i završi PCT. U međuvremenu je dobio posao u ZPacksu. Razgovor s njim je bio zanimljiv. Kada smo ga pitali na kojoj je točki odustao shvatili smo da smo mi bili 2-3 dana od te točke, tako da smo mu utrljali sol na ranu, jer eto, kroz par dana ćemo ga oprat 😀 Svi smo se dobro nasmijali.

Jeff, red Beard i ja

Hrane nije bilo na štandovima pa smo morali skočiti do restorana da utažimo glad.

Rusty i Jeff

Poslije ručka smo Rusty i ja, s obzirom na veliku vrućinu, skočili do rijeke Columbie i okupali se. Nije bila super čista, ali hlađenje je dobro došlo. Naime, bijaše 20. kolovoza, a Cascade Locks se nalazi na 70 m nadmorske visine. Sunce je pržilo sve u 16.

Rijeka Columbia

Poslije kupanca smo prisustvovali velikoj tomboli. Nagrade su bile hikerska oprema. Od vreća za spavanje pa do lončića, odjeće i obuće. nažalost, ništa nismo dobili 🙂

Navečer je bio koncert jedne Portlandske rock grupe. Bili su grozni. Oko 22 je manifestacija završila, a mi smo se prebacili na riječni dock zabavljati se.

Zanimljivo je da me Koreanci uopće nisu snimali, iako su bili tamo i snimali nešto….dakle, nisam niti trebao doći. Sve u svemu PCT days nisu bili ono čemu smo se nadali. Izgubili smo gotovo 48 sati, no barem mogu reći da sam bio na PCT daysima.