112. dan: Paynes Lake (1591) – Milja 1605: Etna, in and out

Po običaju, ustali smo se u 5 i krenuli hodati 5 milja do ceste koja vodi do Etne. Jutro je bilo čarobno, a hodnja ugodna. Za oko mi je zapela žaba na čijoj je nozi bio veliki mrav i pokušao je otrgnuti svojim klještima. Survival u najnapetijem i najokrutnijem izdanju.

U 8:10 sam bio na cesti s Home Stretch. Ubrzo je pristigao jedan par, a potom i Jeff. Stao nam je šumski radnik, vlasnik tvrtke za izvlačenje drva. Imao je samo 2 mjesta pa je povezao Home Stretch i ja. Spustili smo se u grad i kod knjižnice sam pričekao Jeffa. Uskoro je stigao pa smo krenuli doručkovati. Jeffu je bio rođendan pa je počastio. Usput sam zvao Seiad Valley poštu da vidim što ću s kutijom koju sam poslao, jer tamo ću stići u nedjelju poslijepodne. Sredivši to krenuli smo u trgovinu opskrbiti se.

Potom smo otišli do Hiker Hut-a gdje smo ostavili ruskake i biciklima se prevezli do restorančeka. Čim smo se vratili vlasnik Hiker Hut-a nas je prevezao do trailheada.

Bilo je 15:45 i Jeff, Dirty B, Tobias, Rainbow i ja smo krenuli s usponom. Bijaše jako vruće. Uskoro je uslijedio i mile marker 1600.

Dakle, prevalio sam 1600 milja, to je 2560 kilometara. Nisam uopće svjestan nekog uspjeha. Hodam, uglavnom preko dana sam, zamišljen u svoje misli, upijam ljepote. Tek kada sam danas dobio poruku od prijatelja Kreše Stergara, koja je bila jako lijepa i poticajna, dobio sam dojam da je drugima stalo do mog poduhvata. Hvala, Krešo 🙂

U kamp smo stigli predvečer i uslijedile su uobičajene radnje i spavanje.