Visina snijega na PCT-u

Sanjakanje na stražnjici je jedna od najzabavnijih stvari vezanih uz snijeg 🙂

U PCT krugovima 2011. godina se jako dobro urezala u pamćenje. Bila je to godina s ponajvećim snijegom na stazi. Thru hikeri su bili u velikim problemima. Pothlađeni, s nedovoljno hrane (jer hodanje po dubokom snijegu izuzetno iscrpljuje), izgubljeni zbog zametenih puteva thru hikeri su bili realno u opasnosti. Trail angeli su im s naprtnjačama hrane išli u susret presrećući ih na planinskim prijevojima. Taj milenijski snijeg su spomenuli Ian i Andy u dokumentarcu As it happens, a što su iz prve ruke svjedočili u toj najsnježnijoj godini. I ove je godine El nino godina i hikeri sa strepnjom prate visine snijega na PCT-u. I ja strepim. Nemam nekog prevelikog iskustva s planinarenjem u snježnim uvjetima i radije bih manje količine snijega, odnosno manje vode u pustinji nego obratno.

Na PCT class of 2016 Facebook stranici savjeti kapaju sa svih strana, no sve se svodi na sljedeće:

ponesi duplo hrane od onoga što si mislio
ponesi cepin i micro spike dereze
ne idi sam, udruži se s iskusnijim hikerima
iskoristi zoru za hodanje jer tada je snijeg zamrznut i ne propadaš

Stranica postholer.com vrvi kojekakvim korisnim informacijama. Zadnja korisna stvar koju su objavili je dijagram visine snijega uz usporedbu s prosječnom i najvišom visinom snijega.

Kao što se može vidjeti snijeg je na većini staze podosta ispod najviše zabilježene razine, ali ipak malo viši od prosječne visine. Za sada su svi zadovoljni visinom snijega, no tek je veljača i još su stvari neizvjesne. U Sierrama snijeg može pasti čak i u travnju i svibnju tako da će biti neizvjesno do zadnjeg trenutka. Očekujem da ću ući u Sierre oko 1.6. Tada snijeg neće padati, a kakve će biti razine snijega i koliko će topljenje snijega povećati rijeke i potoke dok ću silaziti sa Sierre tek ću vidjeti.