Gojzerice ili tenisice????

Mnogo je vječnih rasprava u PCT krugovima, no jedna je rasprava majka svih rasprava: gojzerice ili tenisice????

Kada ljudima kažem da idem na PCT, nakon neizostavnog “zar ideš sam?”, slijedi i konstatacija “trebaju ti dobre gojzerice”. Da, kada sam počeo pomnije planirati putovanje uvelike me je zbunjivala debata hikera. Zašto bi netko išao u planine u tenisicama. Čitao sam i negodovao. Vlasnik sam Salomon gtx 3d gojzerice i kao rukavica mi pristaju uz nogu. Nisam htio ni čuti za tenisice. Bila bi to svojevrsna izdaja osnovnih postulata planinarstva…barem onog domaćeg, hrvatskog.

Prošao je koji mjesec i moja su uvjerenja bila prilično čvrsta. S pripremama za PCT sam počeo 7.1. Snijeg i hladnoća su vladali gradom, a moje su Salomonke odlično odrađivale posao…osim jedne sitnice – malo mi se znojila noga. Kako je vrijeme zatopljavalo to je postao sve veći problem, a na koji ranije nisam uopće obraćao pozornost. Za jednodnevne ture to zaista nije problem, no čim se temperature popnu iznad 5 stupnjeva noga naprosto zakuha nakon desetog kilometra. Hm, započinjem putovanje u pustinji na temperaturama od 20-30 stupnjeva i to iz dana u dan po minimalno 20 kilometara. Želim li zaista poplavu u gojzerici odmah u startu? Znojava noga je žuljava noga. Iako kod tenisice postoji veća opasnost od uganuća zgloba, žuljevi znojne noge su kudikamo realniji i učestaliji problem. Takvi žuljevi mogu čovjeka lako izbaciti s puta i to na jako dugo. Morao sam preispitati svoju privrženost gojzerici i odustati od prvotne ideje.

Tada odlučih da ću pustinju prijeći u tenisici. Dakle, najbitnija stvar kod ultra dugačkog hodanja je da se nogu što duže sačuva suhom, neznojavom. Gojzerica je prezatvorena i najčešće pretopla, obložena nedišućom goretex opnom (ili pandanom goretexa). Gojza možda sačuva nogu suhom izvana, ali je smoči iznutra svojom toplinom….barem kada se jako dugo hoda. Kvalitetna tenisica jako dobro diše i brzo se suši, što je izuzetno važno.

Tada sam još dvojio treba li prijeći Sierre u gojzama ili ne. Ipak, tamo ću se penjati na 4000 m n/v. I u početku sam mislio držati se tog plana. No, tamo ću biti u lipnju. Snijeg će se uvelike topiti i snijeg će biti “pire krumpir”. Gojzerica je izvrsna za suhi snijeg, tamo gdje ja idem toga neće biti. Nogu neću moći sačuvati od vode ni na koji način s obzirom da ću Sierre prolaziti tjednima, a močvarišta i nabujale rijeke će mi biti svakodnevica. Nema te gojzerice koja bi to izdržala. Samo, kada se goretex gojza jednom smoči ona nema tendenciju da se posuši. To je veliki problem. Tenisica, s druge strane, će se sušiti jako brzo.

To su ozbiljni argumenti tako da je pala odluka – biti će tenisice all the way! (Osim u slučaju milenijske hladnoće i friško napadalog snijega). E sada, ponajbolji primjerci tenisica se baš i ne prodaju u Hrvatskoj, tako da mi ostaje nova dvojba – kupiti nešto kod nas i isprobati tenisicu u treningu, ili kupiti tenisice u San Diegu 3 dana prije početka….. Kupim li tenisice kod nas svjesno se odričem cijelog spektra vrhunskih modela, a s druge strane kupim li ih u SAD-u neću imati vremena isprobati ih i po mogućnosti izabrati prikladniji model.

Modeli na koje bi svakako igrao su:

Brooks Cascadia

La Sportiva Wild Cats

Saucony Kinvara 6

Altra Lone Peak 2.5

Mizuno wave rider 18

Ipak, kod nas ovih modela nema pa sam nakon mnogih isprobavanja izabrao Mizuno Wave rider 18. To ne znači da sam ih kupio ili da ću hodati u njima na PCT-u. No, za trening po Zagrebu i okolici ću ih pribaviti.

Ako malo bolje pogledate sve ove modele jako su prozračni što im omogućuje brzo sušenje i manje znojenja. Đonovi su napravljeni od mekanih, apsorbirajućih gelova i puhanih guma, a izdržljiivost je takva da thru hiker potroši 3-4 para kroz svih 2660 milja.

Na kraju mogu samo proreknuti da će me mnogi pokušati odgovoriti od ideje da idem u tenisicama, no nema se tu što za raspravljati. Moja odluka je plod osmomjesečnog mozganja i proučavanja na dnevnoj bazi, a sve to vezano uz striktno specifične uvjete i način hodnje koji me čekaju na PCT-u. 🙂