Ono što je ispred mene je nepoznato, ali slutim sjene, njušim obrise, zamjećujem mutninu kao kada gledam pod morem u suton. Knjiga je napisana, u tijeku su završne radnje. U tijeku su predradnje za izdavanjem. No, to nije sporno. Ono što je sjenovito je moj novi thru hike. Moje novo putovanje je ispred mene, ali još uvijek rasplinuto u difuziji nepoznanica. Unatoč tome, moje tijelo mora biti spremno. Nakon svih oluja što sam ih prošao još od polovice PCT-a, pa preko dolaska iz SAD-a, pa do prije koji mjesec, moj um je okoštao i maskulizirao i spremno čeka da ga tijelo odvede daleko, tamo gdje je moralo odvesti ga – u divljinu onkraj one kojom kročih. Um želi ići dalje, dublje, jače i kušati se u vatrama ivica, u prostranstvima brutalnosti i beskrajne ljepote. Um želi prigrliti brutalnost kako bi izašao iskusniji.
O čemu se radi, nažalost, sada ne mogu pisati. Za tu ćete se informaciju morati malo strpiti, no kako bilo, tijelo moram pripremiti na nove izazove i sada je pravi trenutak dapomalo krenem s prvim koracima. Prije Pacific Crest Traila sam prije samog putovanja, a kroz period od cca 4 mjeseca prehodao oko 1000 km. Ovoga puta pripreme moraju biti bolje i sukladno većem izazovu, tako da u tome pravcu krećem pomalo već sada. U tome će mi pomoći i adidas sa svojom Terrex linijom proizvoda, a koji će mi pomoći ostvariti moj cilj.
Ipak, za početak sam krenuo s Davorinom Manceom (velikim meštrom od fotografije, a čije uratke gledate i u ovom postu) i Sinišom Golubom na dvodnevni izlet, a koji se iznenadno pretvorio u jednodnevni, u Nacionalni park Risnjak, a sve s ciljem, osim uživanja u blagodatima divota Risnjaka i kvalitetnog druženja s kvalitetnim ljudima, kako bih testirao dva proizvoda adidas Terrex linije. U pitanju su bila dva modela: Terrex Agravic i Terrex Agravic Speed, a koji će me pratiti tijekom mojih priprema.
Nakon prospavane noći u Crnom Lugu, ujutro u 5 sati i 40 minuta krenuli smo Horvatovom stazom prema vrhu Risnjaka. Nadali smo se ranojutarnjim susretima s divljim životinjama, ali nismo imali sreće.
Horvatova staza je savršen jednodnevni put do Risnjaka od nekih 10 km, odnosno kojih 3 sata hodanja u jednom pravcu. Šuma na mahove izgleda poput prašume, a mahovina i srušena stabla šumi daju poseban štih. Thru hikeru između 2 thru hike-a ovo nije nikakav fizički izazov, ali ljepote su ljepote i neovisno o udaljenosti pune ljudski duh i ponovno pozivaju da im se vratim.
Prema dolje vraćali smo se drugom stazom, čije sam ime zaboravio, ali nije bila atraktivna kao Horvatova. Došavši u Delnice malo smo se počastili, a potom i krenuli prema Zagrebu, odnosno Čakovcu odakle su Siniša i Davorin.
Kao što sam već spomenuo ovaj sam izlet iskoristio da isprobam dvoje trail runnerica – adidas Agravic i adidas Agravic Speed. Prvo sam obukao sive Agravic (310 g) trail runnerice jer su teže od Speed modela (250 g). Nosio sam ruksak sa stvarima za višednevno planinarenje kako bih iskušao “nosivost” obuće. Došavši do vrha preobukao sam se u narančaste Agravic Speed model i od planinarskog doma do vrha odradio u njima. Po povratku ponovno sam obukao sive Agravic i zalijao ih s litrom i pol vode da vidim kako funkcioniraju mokre i koliko im treba da se posuše.
Rezultati su bili sljedeći:
adidas Agravic:
Vrlo brzo po ulasku u šumu uvidio sam da Agravic ima dosta tvrdo donjište, ali kamenčiće i korijenje nisam osjećao pod sobom. Barem ne u mjeri da bi me smetalo. Dakle, prvi je dojam bio dobar. Tenisica je dobro nosila mene i moj ruksak, ali profil đona bez velikog nagiba me nije oduševio. Ne volim zero drop obuću, a s obzirom na moje spušteno stopalo, to je osobna preferenca.
Lacing tenisice je po mom sudu najškakljiviji dio ove trail runnerice. Naime, mučio sam muku s vezivanjem. Da se razumijemo, tenisica se može stegnuti velikom lakoćom, ali s obzirom na moje usko i super dugačko stopalo nisam nikako mogao naći idealno riješenje. Čas sam stezao, čas odtezao vezice. Na kraju sam odlučio primjeniti alternativna vezivanja vezica kako bih mogao idealno pritegnuti trail runnericu, a da mi ne izaziva probleme proklizavanja ili bolova na desnom stopalu gdje imam ožiljak jedne operacije. Smatram da je ključni problem kod ovoga pretanak jezik trail runnerice koji niti nije fizički povezan s cijelim gornjištem trail runnerice što može uzrokovati dodatni priljev prašine i kamenčića u tenisicu.
Alternativna verzija vezivanje trail runnerice
Potplat adidas Agravic trail runnerice je definitvno njen najbolji dio. Agravic ima fenomenalan grip, a to se možda najbolje vidi na skliskim stijenama koje tenisica drži kao zubima. Tome možda ide u prilog Continental guma koja je korištena na ovoj tenisici.
Gornjište Agravica je dosta prozračno. Na temperaturama od oko 30 stupnjeva svakako da se osjeti vrućina u tenisici, ali u hodnji planinskim temperaturama nisam osjećao pregrijavanje ili prekomjerno znojenje. Agravic je naoko uska trail runnerica, ali u širini ima podosta mjesta i za šira stopala od mojih. Ipak, toe box je dosta nizak, ali dovoljno širok za šira stopala. S obzirom na moju konfiguraciju stopala pokazalao se da za mene nije idealna tenisica i noga mi je pomalo plesala, što je dodatno potpomogao relativno sklizak uložak, a što ne bi trebao biti problem vlasnicima širih stopala ili da sam imao Superfeet uloške, koje inače koristim.
Prije povratka Agravic sam polio vodom da vidim kako funkcionira mokra. Nažalost, smočene su vezice puno proklizavale i često sam morao stati vezati ih, ali što se tiče gornjišta Agravic se kod sušenja pokazao jako dobrim. Kroz 2 i pol sata hodanja trail runnerica se gotovo posušila, a da sam obukao suhe čarape nakon močenja tenisice, zajedno s mojim nogama bi bile suhe i one same.
adidas Agravic Speed:
Obukavši Agravic Speed odmah sam primjetio da mi bolje pristaju nozi. Tenisica nema jezik i to mi se svidjelo jer je sa svojim čarapolikim svojstvima garantirala ulazak manje količine prašine i kamenčića u samu tenisicu. K tome, lacing je kvalitetnije izveden od Agravica, a podloga za vezice je mekanija i udobnija, baš kao i vezice.
Potplat je izveden na isti način i od istih materijala kao i Agravic i smatram da je izvrstan. Grip je fenomenalan i tu nema nikakvih dvojbi da je adidas ovdje napravio remek djelo. Kolika je izdržljivost potplata ne znam, to mi tek predstoji da vidim, ali osjećaj je dobar, baš kao i osjećaj sigurnosti pri trčanju i penjanju po stijenama.
Grip za poželjeti!
Gornjište tenisice je napravljen od istih materijala kao Agravic i tim sam dijelom zadovoljan, a u slučaju namakanja vezice ne bi proklizavale jer nisu okruglog presjeka. Toe box je također malčice prenizak, ali širina više odgovara mojem stopalu i tu sam bio zadovoljan. Boja, s obzirom da sam fan narančaste, mi je savršeno odgovarala.
Cijena obaju tenisica je 999 kn i to je definitivno u gornjem razredu cijena, no ukoliko trkač naginje specijaliziranim kvalitetama adidas Agravic ili adidas Agravic Speed tenisica onda je svaka cijena opravdana…ili nije? Po mom sudu, s obzirom na važnost kvalitetne obuće, valja izdvojiti radije više novca nego se ozljediti. A da li Agravic i Agravic Speed vrijede toliko to je ipak individualno pitanje ovisno o stopalu i preferencama trkača.Zaključak:
adidas Agravic trail runnerica je više trkačka tenisica za umjereni teren, dok je sprinterica Agravic Speed, po mom sudu, bolje riješenje za planinske staze i trčanje istima. Nezahvalno je dijeliti savjete kada znamo koliko različitih stopala postoji, no prema mom iskustvu uvijek bih radije preporučio adidas Agravic Speed.
adidas Agravic Speed:
cons:
pros:
Moje sljedeće akcije s adidas Terrexom će biti u Sloveniji na Soča Outdoor Festivalu 1.7. gdje ću sudjelovati na Continental utrci od 10 km. S obzirom da sam thru hiker, hodač, a ne pasionirani trkač, biti će to zanimljivo iskustvo koje sam samoinicijativno prigrlio. Predlažem da mi se javite ako će netko od vas biti tamo 🙂 Nakon toga slijede novi treninzi diljem Hrvatske, a onda 23.9. idem na Rab Trail gdje ću održati motivacijsko predavanje za natjecatelje.
See you out there!!!!