Colorado Trail, dan 23: 435 – 472 km

17. kolovoz 2019.

Jutro je bilo čarobno. Ni oblačka, svježe, ali ne prehladno, a ptice su pjevale svoju jutarnju sonatu.

Već od jutra smo počeli primjećivati mnogo motorista na stazi. Bučni su i ispuštaju smrdljive plinove. No, trail se dijeli. Oni paze da ne zgaze hodače, a hodači se maknu kad ih vide.

Od samoga početka smo se izmjenjivali. Ja sam prvi krenuo, pa su me prestigli svi osim Dirty Bird, zatim sam prestigao Lindsey itd. cijeli dan.

Danas se nažalost nije imalo puno toga za vidjeti. Uglavnom smo hodali kroz šumu, a trail je bio prepun kamenja. Da stvar bude bolja morali smo proći i suhi dio staze. Na potezu od nekih 23 km nije bilo vode. Na zadnjem potoku prije rupe smo bili oko 12 sati.

I onda udri 23 km. Još su mi se pred Salidu pojavili žuljevi nizbrdičari, oni bolni na petama. Danas sam ih dodatno utvrdio. Pokušao sam ih bušiti, ali preduboko su.

Iako hodam u malom balončiću hikera, petero nas je, većinu dana hodam sam. Sretnemo se na pokojoj pauzi, te kampiramo na istom mjestu….za sada. Navečer zajedno večeramo i pričamo dogodovštine. Npr. danas je Sydney vidjela medvjeda.

Iako dosadnjikav dan, napravio sam rekord CT-a za sebe i za sada – prevalio sam 37 km. Osjećam bolne noge, žuljeve, leđa i nadasve stopala. Vidjeti ću kako će me sutra nositi tijelo. Do Lake Citya je velikih 104 km 😁