

16. kolovoz 2019.


Bilo je jutro kada je Chris utrpavao Devina i mene u auto. Vraćali smo se na stazu. Grad uvijek iscrpi i teško se vratiti na trailčinu. Sjedio sam u autu ispijajući Coca Colu. To mi je bio doručak. Pozdravio sam se s Chrisom, koji se vraća za Denver, i s apsolutno prekrcanim ruksakom krenuo hodati.



Korak po korak udaljavao sam se i ulazio u područja divljine. Šiban vjetrom ponovno sam dobivao dojam da sam baš tamo gdje trebam biti.
Na pauzi za ručak sustigli su me Dirty Bird i Kyle, no nastavio sam solo, sve do izvora vode gdje su, dok sam filtrirao vodu, došli Dirty Bird, Lindsey, Kyle i Sydney. Nekako sam spontano krenuo s njima jer je lakše kad te netko vuče. Da sam nastavio sam ne bi daleko dogurao, ovako smo jedni druge gurali.


Prijetila je i kiša, no podizali smo šatore suhi. Povečerali smo zajedno, posvjedočili dugi, te se pomalo povukli u šatore.


