Colorado Trail, 4. dan: 65. – 73- km

Podržite kampanju i projekt kupnjom dokumentarnog filma!!! Hvala.

29. srpnja 2019.

Pri odlasku iz hostela/kampa iskeširali smo 45$ i nestali. Valjalo je doći do Denvera kako bih kupio Wild Catsice. Vožnja je bila ugodna i ubrzo smo parkiravali ispred ogromnog REI-a. Jednu sekundu smo bezbrižno čavrljali, a već u drugoj shvatili da je Chris ostavio ključ auta zaključan unutra. U znak nevjerice opalio sam se ljevicom po čelu da je sve odzvonilo. Chris je tvrdio da će nam pomoći ovi iz REI-a, no nekako nije bilo za očekivati da će pomoći orobiti nečiji auto samo zato što smo rekli da je naš. Srećom, Chris ima AAA, pa je pomoć na cesti bila na putu.

I tako, dok smo čekali pomoć ispred mene je prošla meni poznata osoba. Pogledala me, ali je samo nastavila. No, ja sam je prepoznao. Bila je ti Fire Hazard, thru hikerica koja završila PCT petnaestak minuta nakon mene.

Zavikao sam, okrenula se i prepoznala me. Zagrlili smo se i prvo što je pitala je bilo jesam li prehodao Croatian long distance trail. Dosta smo ćakulali i ponudila mi je neke prijatelje u Durangu na pomoć.

Nije mi se nadala ovdje, u gradu gdje živi i radi, ali čuda su moguća.

Morali smo se rastati, Chris i ja smo zapičili u Taco Bell, najeli se i požurili natrag na trail, ali s novim La Sportiva Wild Catsicama.

Chrisu je ostalo još sokova pa smo se utaborili na trailheadu kako bismo malo trailenđelirali. Prošlo ke par žednih hikera, a zaprijetila je i kiša. Nije nam se žurilo, a kad smo se počeli spremati uvijek bi pristigli novi hikeri tako da smo krenuli s usponom tek oko 17:30.

Uspon je bio umjeren, noga je ubrzo počela štekati, no izdržala je, kao i obično. Do kampirališta u jezivoj šumi smo došli oko 20:20. Visina kamp mjesta je bila 2860 metara, a tamo su se nalazili i Rusi, njih dvojica braće i jedan Amer.

Skuhali smo si finu večeru i pomalo se povukli u šatore. Vjetar je jačao, no gusta borova šuma nas je štitila od njega pritom stvarajući jezivi huk koji se prolamao ovim prostorom sve do jutra.