Colorado Trail, 10. dan: 201 – 219,6 km
21 rujna, 2019
Colorado Trail, 12. dan: 230 – 252 km
26 rujna, 2019
Podrži dokumentarac kupnjom istoga ns OVOM LINKU
5. kolovoz 2019.
Nije mi puno trebalo da doklipsam do ceste odakle sam stopirao za Leadville. Naravno, presvukao sam se u čistu majicu da moji dobročinitelji ne padnu u nesvijest.
Stao mi je mlađi bračni par koji su svojom home made kampericom na proputovanju. Svraćali su u Leadvill po flis domaće izrade. Naime, u gradu se nalazi manufaktura Manzana koji dnevno proizvedu određeni broj kvalitetne tehničke robe, a koja se isti dan proda. Ljudi u redovima čekaju 10 sati kako bi kupili svoj flis.
Oni su krenuli stajati u redu, a ja sam probalantario po gradu. Poznat je ovo grad. Živio je ovdje Doc Holliday – nesuđeni zubar, gunman poznat po okršaju u Tombstoneu, te dobar prijatelj Wyatt Earpa kojemu je čak i spasio život. U Leadvillu je radio u saloonu gdje je dijelio karte, a u tom je istom saloonu imao i posljednji revolveraški okršaj kada je ranio izazivača. Sud ga je kasnio oslobodio optužbi. U Leadville je došao nakon što je prizdravio od tuberkuloze zbog povoljne klime u Arizoni. Leadville pak ima oštre i vlažne zime pa mu je zdravlje brzo klonulo. Naposljetku se odselio.
Živjela je ovdje i nepotopiva Molly, poznata iz filma Titanic, a koju je glumila Katie Bates. Obogatila se upravo ovdje, preživjela potonuće Titanica….
Leadville je rudarski grad. Proslavilo ga je srebro još dok se imalo cijenu poput zlata, no jednom kada je cijena počela padati mnogi su rudari spali na prosjački štap.
Skočio sam do saloona Silver Dollar, a koji je dobio ime po kćerki nekadašnjeg vlasnika i gorljivog fana srebra. Toliko ga je volio da je i kćer tako nazvao.
Osim mirisa starine, kada sam ulazio prvo me pogodila pjesma s razglasa – Alive, Pearl Jama. O da, na dobrom sam mjestu – pomislio sam. Razgledao sam na brzinu, zamislio atmosferu s kraja 19. stoljeća, pa se uputio na šank gdje sam samouvjereno rekao rečenicu koju se ovaj šank naslušao tisućama puta: “Bartender, whiskey, please!”. Umjesto udarca čaše od stol, te natakanja tekućine boje jantara konobar me pitao koji whiskey želim? Imaju ih na desetine. Neki lokalni, izustio sam i dobio ukusan whiskey koji sam ispijao za istim šankom gdje su to isto činile legende divljeg zapada 😁
Kada sam se vratio u stvarnost uputio sam se prema hostelu koji sam ranije rezervirao. Za koji se dan u Leadvillu održava utrka mtb-a pa su hosteli krcati. Nakon check in-a skočio sam pod tuš. Ne moram ni pričati koliko je bio dobar osjećaj istuširati se nakon 7 punih dana.
Valjalo je otići kupiti i hrane za večeru i doručak te za put do Twin lakesa, pa sam s biciklom otišao do Safewaya. Naravno da sam kupio previše hrane. Tomu se nitko nikada nije othrvao.
U hostelu je bila i nekolicina hikera – neke koje sam vidio ranije, a neke koje sam tada vidio prvi puta, poput Jeffa s cuckom Noom.
Poslije večere sam se zavalio pred tv i uz pivo gledao treći ili četvrti put Edge of tommorrow. Volim taj film i točka 😁
Sa mnom je gledao i jedan hiker za kojeg se ispostavilo da je 2016. prehodao PCT. Nismo se sreli na putu, ali smo znali iste ljude.
Poslije filma smo se povukli u sobu. Srećom, nitko nije hrkao.
