CLDT dan 94: Kilometar 2040 – Baćinska jezera (2082): noževi svetog Ilije
6 kolovoza, 2018
CLDT dan 97: Trpanj (2089) – Janjina (2109): neočekivana trail čarolija
7 kolovoza, 2018
Dopustio sam si da spavam koliko želim. Usprkos tome probudio sam se pomalo strgan. Stopala su mi bila sfaširana. Koža mi je bila na mjestima crvena i boljela je. Ustavši se uvidio sam da imam upalu mišića. Dakle, ono što sam 95 dana dobrim odlukama i fizičkom spremom izbjegavao ovo je spuštanje nadmašilo. Da, bilo je 10% do ferate, na mjestima i manje, a ne planinarska staza.
Pospremivši svoje stvari spustio sam se do Baćinskih jezera i uz mirne vode lagano hodao prema Pločama slušajući Sea of madness jednog Britanskog benda.
Svratio sam i do gradske knjižnice i javio se Jurici koji me je zapamtio u drugom izdanju – kada sam početkom godine u Pločama držao predavanje o PCT-u, uredan, čist i obrijan 🙂
Olga me je čekala u apartmanu gdje sam došao gegajući se vrelim asfaltom. Došlo mi je da se izvalim i spavam, no valjalo je doći do Korčule gdje me je pozvala Marijana da odmorimo jedan dan.
Trajekt je malo kasnio, no nije puno prošlo i bili smo u Trpnju. Automobili su pomalo izlazili iz utrobe trajekta i trebali smo se požuriti do ceste za Orebić te izbaciti palčeve i natpis Orebić.
Doslovno drugo vozilo u tom smjeru nam je stalo. Kamper u vlasništvu njemačke obitelji koji su baš išli za Orebić.
Ni tamo nismo dugo čekali brod koji nas je prebacio na Korčulu.
Nasmiješena, čekala nas je Marijana i odvela do svoje kuće.
Bio je to dobar dan. Dobili smo fini ručak, Marijana nas je povela u razgledavanje grada, a navečer smo prisustvovali odličnom koncertu dua The border line.
Marijana je ponudila da ostanemo još jedan dan, a moje su pulsirajuće noge tražile baš to – odmor. Pristao sam da ostanemo u ovom divnom gradu još malo, a na opće oduševljenje Olge.
Sljedeći je dan protekao ležerno. Posjetio sam prijatelje koji ljetovaše u blizini, kupao sam se, jeo u društvu Marijane, a navečer ponovno koncert The border linea. Vanda i Marin su me oduševili svojim muziciranjem, a njihova jazz verzija pjesme Neila Younga Heart of gold mi je definitivno najbolja verzija te pjesme koju sam čuo.
Bila su ovo dva dana iz snova 🙂 a moje su noge došle k sebi na najbolji mogući način.
