Ustao sam u namjeri da puno hodam. Krenuo sam putanjom koja me vodila prema Dugopolju.
Jutro je bilo prosječnih temperatura, ali osjećao sam se malaksalo i slabo. Uobičajeno uhodavanje je trajalo jako dugo. Naposlijetku sam sjeo uz ruksak, naslonio glavu na nj i odmorio par minuta sklopljenih očiju.
Krenuvši dalje postalo je malo bolje. Noge su slušale, a umor je nestao. Napokon sam mogao hodati kako valja.
Prošao sam toga dana i marker 1900 koji sam napravio od kamenja.
Uskoro sam prošao kroz Neorić, gdje sam naišao na trgovinu gdje sam se malo osvježio.
Bio je ovo klasični tranzicijski koridor koji me vodio Mosoru.
Nakon podosta hodanja ispred mene je bio Mosor podno kojega se prostiralo Dugopolje.
Svratih u trgovinu, te pričekah da se smiri kiša koja je priprijetila s nekoliko kapi.
A onda prema Klisu. Upao sam i na rimsku cestu, a na kojoj se tu i tamo jasno vide kolotrazi kola koje su zaprege stoljećima udubljivala u vapnenački kamen. Da, CLDT je jedini long distance trail koji prolazi rimskom cestom 🙂
A onda još pokoji kilometar i našao sam se u Klisu gdje sam pričekao Marka, mojeg trail anđela toga dana.
On i njegova djevojka su pripremili ukusni roštilj, te su me uputili kuda mi je najbolje ići Mosorom.