CLDT dan 67: Pred Motovunom (1313) – Pazin (1337): uzbudljivi Pazin

Ustali smo se ranije kako bismo na vrijeme došli u Pazin. Scena koja nas je dočekala po izlasku iz šatora je bila nadrealna. Motovun kao da je netom isplivao iz mora magle i prkosio željom da bude viđen…..

Matt i ja smo se pozdravili s Davorom, a Tin i Dinko su rekli loviti nas.

Krenuli smo u trgovinu u Motovun. Nakon kraćih problema s Googlom, našli smo trgovinu, pojeli nešto i vratili se na stazu koja nas je odlučila počastiti usponima.

Kaskadna brda u daljini su dala naslutiti što je pred nama. Tin nam se već pridružio pa je ovaj trojac zajedno prosipao znoj u vlažnoj šumi na strmini.

Došavši napokon na vrh srušili smo se na pod hvatajući zraka.

Oblaci su opasno prijetili. Grmljavinu smo već dobrano čuli, a u daljini smo vidjeli kako se iz crnila slijeva poveznica neba i zemlje.

Tin nas je napustio, a Matt i ja smo morali prehodati i zadnju dionicu do Pazina. Moje forsiranje ritma se pokazalo malo pretjeranim. Naime, nije lako procijeniti vrijeme dolaska dan i pol ranije kada ste pješak. Tim više jer puteve kreiram na licu mjesta i ne znam udaljenosti i elevaciju koja je pred nama.

Dakle, obećao sam dogradonačelniku Pazina da ćemo doći oko 17 sati, no ipak smo stigli u 16. Nema veze, imali smo više vremena za zabavu 🙂

Našli smo se na zip lineu Pazinska jama. Željeli su da se okušamo na adrenalinskoj vožnji. Pozdravili smo se, popili hladno piće, te je stigla i simpatična novinarka Tv Istre kojoj smo Matt i ja dali intervju.

A onda vožnja na zip lineu. Bilo je izuzetno uzbudljivo i zaista preopručam da se okušate nađete li se u Istri. Na najdužoj od četiri vožnje s lijeve se strane vidi i Pazinska jama , a gdje smo išli sutradan.

Uslijedio je ručak s dogradonačelnikom i gospođom Sanjom iz TZ-a. Saznali smo da je dogradonačelnik i strastveni natjecatelj utrke Sto milja Istre. Nije ni čudno da mu se svidjela naša priča i ideja o nastanku Croatian long distance traila.

Navečer su nas napustili i Tin i Dinko, a nas smo se dvojica uputili k fratrima. Tamo me uvijek dočekaju kao prijatelja. Tako je bilo i ovoga puta. Fratri iz Pazina prate Mattovo i moje hodanje po Hrvatskoj pa je bilo spontano i dobro provesti dan i pol kod njih. Dočekao nas je fra Marinko. Smjestili smo se u sobe. Istuširali se, a potom još malo guštali u vrtu sto metara ispod kojeg ćemo sutradan istraživati podzemlje…..

Cldt je još jednom prepoznat od lokalnih uprava kao vrijedan projekt. Iako nam je ponekad teško onakvim smrdljivim i nakon 25, 30 km hodanja biti fokusiranim, ipak to radimo sa zadovoljstvom i pogledom u budućnost koja za ovaj trail sprema samo dobro – jer gdje ima ljubavi tu ima i smisla!!!