Nakon besplatnog doručka, na čemu smo opet beskrajno zahvalni, krenuki smo nizbrdo. Vjetar je žestoko puhao, bura si je dala oduška.
No, ubrzo su počeli nestvarni vidici i predjeli. Takve scene uvijek uzdignu duh.
Matt je tada po prvi puta ugledao Jadransko more. Nije krio oduševljenje, ali vjetar nas ubrzo otjerao odatle.
Konja nije nedostajalo. Vrlo su radoznali pa ih je bilo zanimljivo promatrati. Bijaše to blizu pl. doma Hahlići. Svakako preporučam ovu rutu za dvodnevni izlet: Klana – Hahlić – Platak, Sušak, gdje se dobro jede i povoljno noći.
Put me je na mahove podsjećao na Washington 🙂
U daljini Kvarner nad kojim je bdijela Učka.
Bura nas je na jednom prijevoju jako izudarala, ali bilo je zabavno. Snimio sam i video koji ćete moći pogledati kasnije.
Staza je uglavnom išla nizbrdo, a to često naudi koljenima. Ne zaboravite, Matt ima 64 godine. Koljena mu predstavljaju ozbiljan problem.
Naletjeli smo i na Kolindinu vikendicu. Skromna je, skrivena u šumi, a kako sam saznao da je to predsjedničina vikendica neka ostane za neke druge tekstove koje planiram objaviti kad se vratim doma 🙂
U Klanu smo stigli malo prije 20 sati. Sjeli smo u lokalnu birtiju na pivo. Raspitali se čega ima u Klani. Zaključili smo da moramo krenuti izvan sela mislimo li negdje spavati.
Hodali smo do 21:30, sumrak je preuzeo, a mi smo zauzeli vrh jednog brežuljka guštajući u mirisima origana, mravunca. Mmmmmm, pizza, gunđali smo 🙂
Naravno, bijahu tu i naši dobri prijatelji krpelji. Nakon što se podružimo bez iznimke ih ubijemo. Tako je to kad si nametnik…