CLDT dan 52: Netretić (972) – Severin na Kupi (998): dan na cesti

Probudili smo se u rupčagi. Bila je prepuna vlage, a naši su šatori to odlučili preuzeti na sebe. S tolikim kapljicama znatno su otežali.

Odmah po startu smo bili primorani hodati po cesti. Nije nam se svidjelo, ali za sada alternative nije bilo.

Zastali smo u nekom restoranu i okrijepili se. To je bila učestala scena ovoga dana. Restorani su se nizali jedan za drugim.

Zastavši u Zdihovu odlučili smo posušiti šatore. To je izuzetno bitno. Ipak, smočili smo grla pivom u birtiji. Gosti su jeli janjetinu, a zamamni se miris širio prostorijom. Naposlijetku je konobarica donijela janjeću glavu, a gost je vilicom zobao mozak. Matt se nije mogao suzdržati pa je zurio u prizor. Zaključio je da mu se to ne jede…..baš kao i ja 🙂

Ušli smo i u Rim 🙂

U Klancu smo vidjeli oznaku kupališta. Nismo mnogo dvojili, odlučili smo se osvježiti u Kupi.

Rijeka je bila hladna i osvježavajuća i bilo je do baciti se u vodu.

Bijahu tu i neki stranci. Između ostalog i Mia iz SAD-a.

Došavši u Severin odlučili smo naći smještaj i prenoćiti. Na putu do apartmana presrela nas je Mia i pozvala na večeru u njihov kamp. Pristali smo.

U 19 sati smo bili kod njih. Bio je to kršćanski kamp i trenutno su tamo bili trenirali animatore i vođe kampa iz cijelog svijeta. Njih 15ak. Kamp je kršćanskog karaktera s naglaskom na avanturu. Tako da idu okolo i kajakare, kampiraju, logoruju, penju se na stijene.

Bili su u čudu kako ne mogu kampirati u divljini, te kako su ljudi time ograničeni da dnevne izlete. O papirologiji ne trebam niti pisati što misle.

Bio je to dobar završetak dobrog dana. Svidjeli su nam se ameri i ostali iz kampa, a mi smo se uskoro povukli u apartman i pošli na spavanje.