CLDT dan 27: Partizanska bolnica (541) – Ludbreg (561): thru hikerske privilegije

Noć je bila mirna i dobro smo se odmorili. Nismo gubili mnogo vremena, već smo odmah krenuli prema Ludbregu.

Naišli smo na nered koji je napravila sinoćnja kiša. Bujica je bila poprilična i bila je dobra odluka ne krenuti jučer u kišu.

Na prvom usponu naletjeli smo na pregršt jagoda – šumskih i vrtnih. Osladili smo se i nastavili.

Vidici dobri, ali dosta visoke trave i kopriva. No, ništa što se ne može savladati. Koprive prodiru kroz hlače, ali kažu da je zdravo.

Nakon obilnih kiša šume su vlažne. U suradnji sa šumarskim traktorima putevi postaju teški za prolaz, prepuni svježeg blata.

Na obuću se u tim trenucima nalijepi mnogo blata pa jako otežaju, a padovi su češći.

Nakon preskakanja potoka i kopriva do grudiju izbili smo u sela iznad Ludbrega. Pitoreskne kućice su nas očarale. Baš bi bilo lijepo kampirati na pokošenoj travi pored takvih zdanja 🙂

Naposljetku smo stigli i u centar svijeta – Ludbreg. Odmah pizza i pivo, došao je lokalni novinar, a nakon njega i Kristinin muž – Dalibor s djecom i Štefom, legendarnim planinarem i stručnjakom za geocache. Ranije nam se javio g. Stanislav koji nas je odvezao u svoju klijet unatoč brojnim obvezama koje je taj dan imao.

Na pranje veša nas je Stanislav poveo do bivšeg gradonačelnika Ludbrega – g. Ivana Lončarića koji nam je pokazao impresivno imanje s jelenima koje smo i hranili kuruzom.

Po povratku u klijet družili smo se sa Stankom, a upalila se i vatra za roštilj.

Da, najbolji dio thru hikinga su ljudi. I danas smo ih upoznali mnogo i zadovoljni okončali dan zahvalni za sve što smo primili.

Danas je zadnji dan hodala s nama Kristina – dobri duh naše Udruge. Jako nam je pomogla da prepravimo greške od ranije pa da ruta preko Kalnika postane atraktivna, a ne bijeg kroz gudure 🙂 Hvala od srca!