CLDT dan 24: Reka (472) – Kilometar 497: kiša pada hiker raste

Već u 8 sati po nas je došao Marko i prevezao nas do trgovine da se opskrbimo, a potom i u kafić gdje sam pisao blog post. Nakon toga pravac Reka te nastavismo hodnju.

Trail je danas izgledao poprilično slično cijeli dan. Šume s obje strane.

Tu i tamo bi se pojavilo koje polje. Suncobran je uskoro postao kišobran. Naime, na nas se obrušio pljusak. Grmilo je, no kišna oprema je odolijevala.

Nije nas dugo prala, a kako je stala naišli smo na selo. Odlučismo potražiti vode. Dobro smo se opskrbili, no kasnije smo shvatili da je voda izuzetno smrdljiva. Pili smo tek kada bismo jako ožednili. Takvi žedni došli smo do objekta i vidi čuda – trail magic. Kristina, dobri duh udruge, nam je u piksi ostavila bombona i proteinsku čokoladicu, tri komada. Na poklopcu su pisala naša imena 🙂

Valjalo je još potegnuti do Apatovca. U daljini smo vidjeli oluju koja se valjala prema nama. Znali smo što slijedi kroz par sati.

U Apatovcu smo uletjeli u trgovinu, a potom sjeli i u birtiju. Još mi je jutros Branko javio da su sva mjesta u prenoćištu zauzeta. Vlasnica je potvrdila uz dodatak da je jutros vidjela također jednog hodača. Bio je to naš Branko.

U daljini je počelo grmiti i trebalo se što prije pokrenuti i naći gdje ćemo noćiti prije nego se obruši oluja.

Našli smo strehu. Nadamo se da vlasnik neće zamjeriti što su se hodači smjestili pod njegovim krovom. Dok pišem ove riječi pljušti kiša, a svakih nekoliko minuta blicne atraktivna munja. Malo u zraku smrducka gnoj, ali sve u svemu zadovoljni smo današnjim danom. Tko zna što nam donosi sutrašnji dan 🙂