Probudio sam se oko 7 i za kojih 45 minuta sam bio na trailu. Plan je bio što prije stići do ceste koja vodi do gradića Chester.
Dan je proticao uobičajeno. Puno hodanja, razmišljanje, uživanje u mnoštvu lijepih pogleda, a onda se dogodio jedan zgodan trenutak. Došao sam do sredine puta.
Tamo su bili Washington guysi. Malo smo se poslikali i uživali u ovoj maloj nagradi.
Oko 18 h smo došli do ceste za Chester. Jeff i Rainbow su stigli prvi i zastopirali tipa koji nas je rado prevezao do grada. Bijaše subota i sva mjesta u hotelima su bila zauzeta. Jedino mjesto smo našli u nekoj krami, ali što je tu je. Wi fi opet na razini Bangladeša.
Inače, Chester me nije baš oduševio. Jedan od nezanimljivijih gradova do sada.
Ovakvi prizori su uvijek skriveni nekoliko desetaka milja od civilizacije. Naišavši na ovaj prizor ukamenio sam se, šutke sam promatrao jer znao sam kolika je vjerojatnost da se nađem baš ovdje u ovom trenutku. Za mene su ovo bila vrata - vrata u novi život koji se predamnom otvarao protiv moje volje. Na meni je samo bilo da ga prihvatim...