94. dan: Milja 1234 – Milja 1256: Šume, komarci i ose

Probudio sam se u 6:30. Matt i Jeff su bili na odlasku. Spremio sam se do 7:10 i krenuo. Bolest je, čini se, popustila. Tijelo je jako. 

Odmah sam naišao na vrlo zanimljive mile markere: 1234,5 i 2000 km.

Suština jutrošnjeg plana je bila doseći rijeku Feather do 12 sati. Udaljenost je iznosila 13 milja. No, čuli smo da je lijepo za kupanje pa je bilo lakše hodati. Određeni cilj osmišljava dnevnu hodnju i odmah je lakše. 

Nabio sam si jak tempo te sam oko 10 prestigao Matta i Jeffa, a u 11:50 sam došao do rijeke.

Prvo sam ručao, a potom oprao čarape i hlače. Šećer na kraju – kupanje. Bilo je predobro. Temperatura vode je bila savršena. Rijeka bijaše kristalno čista, a stijene i kamenje su blagi i pogodni za hodanje i sjedenje. 

Došli su i Matt i Jeff, a onda je naše guštanje prekinuo oštar miris dima i sumaglica. Požar! Pozorno smo gledali znakove i shvatki da gori južnije, što znači da možemo nastaviti na sjever. 

Divno veliko drveće…..naprosto me očaravaju

Oko 15:30 smo nastavili hodati dionicu od 9 milja. Bakon rijeke uvijek slijedi uspon. Tako je bilo i ovaj puta. Ohlađeni od rijeke i iscrpljeni od plivanja teškom smo mukom grabili uz brijeg. Muka je trajala do you 19:20, odnosno do 20:00 za jeffa i Matta. Kamp nam je bio okužen rojevima komaraca, ali naviknuti smo već. Podnosimo ih, iako su strahovito uporni. Izrekao sam “yeah, I came here from Croatia just to be your f…. food” jedno par stotina puta do sada. Novi izazov su ose. Strašno su dosadne i iritantne.