Ništa nisam spavao. Matt i Jeff su otišli ranije, a ja sam krenuo za njima u 7:30. Kada si nenaspavan teško je hodati. Jutro je proticalo uobičajeno.
Oko 11 sati sam sustigao dvojac i, dakako, pretekao ih. Hodnja je bila prilično ugodna i s vremena na vrijeme bi mi se ukazali zaista lijepi vidici. Ipak, većinu sam dana hodao u šumi. Oko 13:40 smo stali ručati uz rijeku.Bijah poprilično umoran pa sam po ručku otkunjao. U međuvremenu Matt je otišao dalje, a uskoro i Jeff. Kada sam se razbudio krenuo sam ih loviti.
U 18:50 sam došao do kampirališta. Zapalio sam vatru, a uskoro su došli dečki i Frizzles.
Ovakvi prizori su uvijek skriveni nekoliko desetaka milja od civilizacije. Naišavši na ovaj prizor ukamenio sam se, šutke sam promatrao jer znao sam kolika je vjerojatnost da se nađem baš ovdje u ovom trenutku. Za mene su ovo bila vrata - vrata u novi život koji se predamnom otvarao protiv moje volje. Na meni je samo bilo da ga prihvatim...