82. dan: Milja 1028 (2674 m) – Milja 1049 (2656 m): Lov na Crawlerse

Budilica je uzaludno zvonila u 5:30. Ustao sam tek u 6:30. Po noći me pak ulovila velika glad pa sam pelješio po bear canisteru. Ipak, morao sam paziti jer nemam puno. U 7:30 sam hodao, kako to i biva uskoro sam napravio pauzu za doručak.

Krajolik se brzo mijenjao. Šume su počele dominirati nad sierrolikim stijenjakom. Naime, to čovjeka pomalo i zbuni jer promijena se dogodila praktički preko noći.

U 12 sam stao ručari pokraj potočića. Jeo sam dobro i puno, a potom i malo odrijemao. Oko mene je u svakom trenutku bilo barem sto muha. Živa najezda. Drijemajući pokrio sam se maramom i kapom da mi ne slijeću na lice. Srećom, nije bilo komaraca.

U 14 sam nastavio, a teren je bio sve samo ne ravan. Noge su davale 800%. U takvim trenucima nije lako i potrebno je puno psihičke energije da se ostane fokusiran na brzu hodnju. 

Sreo sam i Irelanda i Shiloa, a u prašini podno mene stalno sam vidio otiske Brooks Cascadia tenisica. Takve nosi Matt. Da stvar bude konkretnija uz te otiske vdio sam i otiske Wild catsica kakve nosi Jeff. Miljama sam ih uočavao na stazi. Ne, to ne može biti slučajnost. Otisci su svježi. Mora da su blizu. Pokušavam biti brz, ali više ne ide. Tijelo se izmorilo. Poslijepodne ritam nekako uvijek padne. 

Oko 18 iz suprotnog smjera naišli su Steffan i Matt Deyong. Iznenađenje s obje strane. Preskočili su od Sonora Passa do South Lake Tahoe pa sada odrađuju u kontra smjeru. Lijepo smo se napričali. Nastavio sam hodnju i uskoro stigao u kamp pokraj jezera. Komaraca ne nedostaje i jako su uporni. Brojim hranu i situacija je ponovno mršava. Konstantno sam gladan. Tijelo mi traži šećer, ali toga baš nemam. 

Sutra nastavljam lov na Matta i Jeffa i nadam se da će noge bolje raditi, no bojim se da je moje stanje uzrokovano nedostatkom hrane.