Probudio sam se nešto prije 7. Tuširavši se upijao sam svaki kapljicu tople vode na svome tijelu. Znao sam da me čeka jako dugačka dionica i to je u meni budilo osjećaj neizvjesnosti. Oko 8:15 mKoreanci su me prebacili do autobusne stanice gdje sam čekao autobus za Reds Meadow. Autobus je bio krcat. Bilo je tu i hikera, ali u Reds Meadowu sam izašao potpuno sam iz autobusa. Soliranje se nastavlja. Saznao sam i kako su ona stabla od prije dva posta polomljena. Prije par godina puhala je oluja od oko 200 mph neprestano deset sati i to s druge strane od one s koje je inače puhao vjetar. Tada su popucale na tisuće stabala.
U 10 sam bio na trailu i bilo je teže hodati na samom početku. To je nekako uobičajeno.
Hodnja je tekla uobičajeno – red hodanja, red odmora, pa ponovi. Slušao sam glazbu i to me je relaksiralo. Na putu sam ubrzo vidio jelene na svega par metara od mene, a onda i karavanu s mulama.
Putem sam susretao poneke hikere, dobrovoljce što su krčili trail i mnoštvo životinja. Krajolik je postjao sve zanimljiviji. Nekako se osjećalo u zraku da se približava Yosemite.
Došavši na Thousand Island Lake vidjeh, owim milijuna komaraca, jedan par. Mahnuše mi, a kako sam bio podalje krenuo sam im u susret. Bijaše tu i jedno kamping mjesto ko oje mi se svidjelo. No, u tom trenutku je iza mene naišao drugi par. Kada se sretnu par i par onda frcaju iskre. Odmah su me zaboravili i oduševljeno nastavili pričati. Stajao sam poput duha neko vrijeme, a potom otišao. Ekskluzivno društvo parova je too much for me.
Iako je bilo naporno, uskoro sam došao do prijevoja. Tu sam odlučio kampirati.
3 Comments
Samo tako dalje. Pozdrav i podrška od planinara s druge strane Pacifika (Mt. Fuji i Mt. Kita Dake).
Hvala, Zrinko. Pozdrav preko pacifika 🙂 Uživaj!
Predzadnju fotku sam maznuo i stavio na pozadinu na kompu. brutalna je. svaka cast i samo napred.