59. dan: Kennedy Meadows (702) – Milja 709: Dobrodošlica

Nakon spavanja u gradiću Mojave spakirali smo stvari i zaputili se u Kennedy Meadows.  Po dolasku filmska je ekipa obavila po još koji interview, a Jack i ja smo kupili bear canisters i potrpali u njih hranu. Ubijajući dokolicu primijetio sam nešto poznato. Jedan je hiker imena Jiggy bio ponosni vlasnik istih Mizuno tenisica kakve sam i ja imao prije Hiker Havena. Doviknuo sam mu “Mizuno”. Okrenuo se i razgovor je započeo. Odmah smo razvezali gordijski čvor. Ta to su moje stare tenisice, uzeo ih je iz hiker boxa. Zadovoljan je. Neka mu je sa srećom.

Malo smo još pričekali da splasne sunce, a onda smo se zaputili na hodanje.

Bilo je 16 sati i nas osmorica smo krenuli pravac Sierre.

Ležerno hodasmo, a onda se dogodio uvijek uzbudljiv susret….onaj s čegrtušom. No, možda su zanimljivije od čegrtuše dvije sjene u desnom kutu…

Sat vremena samo neumorno trpili sunce, a onda dođosmo do rijeke Kern. Tu smo se Jack i ja odlučili malo okupati.

S lijeve strane fotografije možete vidjeti lijepi slap. Tu sam se odlučio jacuzzirati. Bilo je jako ugodno. No, ubrzo sam primjetio da sam pun nekakvih crnih crtica….. Ustao sam se i malo bolje pogledao. Bijahu to pijavice. Desetine pijavica na svim dijelovima tijela. Maknuti ih sa sebe je bilo prilično zahtjevno, no želio sam biti temeljit. Petnaestak sam minuta micao jednu po jednu u nadi da nisam koju izostavio.
Nakon tog neugodnog iskustva krenuli smo dalje.

Već se pomalo spuštao mrak kada smo došli u kamp. Slažemo šatore, jedemo….sve se snima. No, nimalo me ne smeta. Nije da kradem.
Potom spremam hranu u bear karnistar i stavljam ga pokraj drveta, kao i smeće. Nakon toga donosim u smeće papirić kad ono 10 cm od moje ruke migolji čegrtuša. Sprema se, uvija se. Kad sam shvatio o čemu se radi odskočio sam metar unatrag. Bila je to beba zmija. Takve su najopasnije jer ne kontroliraju količinu otrova. Sve saspu u tebe pa se frigaj. Sve u svemu luda dobrodošlica. Prvo pijavice, a sada i ovo.