

Ustao sam se u 6 i počeo spremati. U 7 smo bili na doručku, a uskoro nam se pridružio i Taz, s kojim sam nadoknadio dane kada se nismo vidjeli. Zadnji puta sam ga vidio u Cascade Locksu i imao je shin splints. Srećom, nadošao je. Očekivao sam da će mi dan odmora dobro doći, no fascinantno je da su bolovi bili jači nego ranije. Frustrirajuće, u svakom slučaju.
Prvi sam napustio hotel jer sam se s Leejem dogovorio u 8:15 kod trailheada. Taman sam došao do mjesta susreta kada je došao i on s dvoje prijatelja s Facebook stranice Washington climbers and hikers. Dakle, bili su to Kai Hao Zhang, Tony Loredo i Lee Jacobson. Donijeli su mi svakakvih lijepih stvari, no najviše me se dojmio sušeni losos!! Delicija i pol. Thank you, Lee!! Tony mi je pak dao lampu na solarno punjenje koja se pokazala izuzetno korisnom navečer kada bi se zavukao u šator i objesio je da visi, te dobre, gumificirane rukavice koje su me spasile! Thank you, Tony!!!
Nakon 7 milja Lee, Kai i Tony su odlučili stati. Pozdravili smo se i svatko je krenuo svojim putem; oni natrg, a ja naprijed. Nastaviti je bilo prilično teško. Bijaše puno uspona, a bio sam umoran i sve me je boljelo. Ponovno sam susreo Montain Goata, a i vrijeme je polako postalo ružno i kiša je visila nad našim glavama.
Oko 19:15 smo došli do kampa, ali je bio loš, pa smo filtrirari vodu i nastavili. Na sljedećem kampiralištu smo zatekli Sarah-u Grubich, podrijetlom iz Hrvatske, no nije bila nikada u Hrvatskoj niti zna jezik.