Teškom sam se mukom probudio u 6:30. Cijelu su se noć glasali elkovi, a to je jako jezivo. Zvukovi koje proizvode su savršena zvučna kulisa za horor film. Ipak, unatoč hladnoći u 7:35 sam bio na trailu. Osvanuo je lijep dan, no svi pričaju o 4-5 kišnih dana koji bi trebali početi sutra.
Hodao sam nekih sat-dva, a onda sam nabasao na Dirty B-ija. Ugodno sam se iznenadio jer su on, Tobias i Rainbow odlučili napraviti Oregon challenge (12 dana po 30 milja do granice s Washingtonom), a ja sam se zadržao u Ashlandu, a potom i na PCT daysima pa je bilo nemoguće sustići ih. Gotovo su se svo troje ozljedili radeći Oregon challenge, kazao mi je, a Tobias i Rainbow su mentalno krahirali i preskočili veliki dio traila, te su trenutno bili kod same granice s Kanadom. Dirty B nije htio na taj način završiti PCT.
Nakon još dva sata hodanja i napada podivljalih osa, došao sam do Urich Cabin. O tom sam mjestu načuo da unutra “žive” neke gradske protuhe i da nisu baš prijateljski nastrojeni. Tamo sam zatekao Dirty B-ija i Yardsalea, te dotične protuhe. Zaista, atmosfera je bila lagano bolesna. Pojeo sam svoj doručak, popio pivo što mi ga je dao Yardsale i nastavio dalje.
Nastavio sam dalje i taman kada sam se uhodao na jednoj makadamskoj cesti bio je Magic Man – trail angel s lijepim asortimanom: krafne, hladno čokoladno mlijeko, Snickers, jabuke. Najeo sam se ko zmaj i lijepo smo se podružili. Tu je bio i sveprisutni Dirty B, a pogled na mt. Rainier je bio savršen. Uskoro je došao i pripiti Yardsale.
Valjalo je krenuti dalje.
Mjesto na kojem sam zatekao Yardsalea. Tu smo se odmorili, a onda je došao i Dirty B. Pogled prema sjeveru nam je otkrivao što nas očekuje u narednih dva tjedna. Znali smo da će biti teško, a sada smo imali i dokaz – desni dio horizonta na fotografiji koji prema mojoj procjeni prikazuje Cutthroat i okolne planine. Razgovarali smo o vremenu i zaključili da su nepovoljne prognoze, čini se, točne!
Yardsale i ja smo nastavili dalje, a Dirty B je ostao etojoš malo odmoriti. Čini se da ne namjerava kampirati tako daleko kao Yardsale i ja. Nas smo se dvojica uskoro odvojili – Yardsale je brži hiker, ali ima duže pauze pa ga uvijek nekako stignem. Hodali smo do nekih 19, a onda smo došli na mjesto gdje smo planirali kampirati. Bilo je zauzeto. Lovci s dva auta i šatorom od 25 kvadrata su zauzeli cijeli prostor. Morali smo nastaviti dalje. Kroz 15-ak minuta smo došli do neke napuštene ceste i tu, već s mrakom, postavili šatore. Očekivali smo kišu, pa smo šatore našpanali maksimalno koliko se dalo i posvetili osobitu pažnju mogućim bazenima – ulegnućima u zemlji gdje bi se mogla akumulirati kiša. Nitko se ne želi probuditi u bazenu.