141. dan: Crest Horse Camp (2195) – Trout Lake Creek (2221): Borovnice i bol

Uz najveće napore nisam se mogao ustati kada sam želio, pa sam ustao u 7, a za 45 minuta sam bio na trailu. Noge su boljele i to jače nego inače. Obje, u stopalima i mišići. Početak je dana stoga bio izuzetno težak. Nisam niti dobro spavao pa je i to doprinijelo. Cijelo sam se jutro izmjenjivao s ekipom od sinoć, a oko 12:40 sam se spustio do jednog jezera po vode. Tu sam malo otkunjao da odagnam umor. Probudivši se bilo mi je još gore. Potom sam filtrirao vodu i polako se spremio da krenem. Još sam samo trebao mokriti u obližnje grmlje, a onda sam primjetio borovnice – tisuće i tisuće borovnica!!!Dobrano sam se najeo. Bile su jako ukusne. Te su borovnice bile umjesto ručka, i onako sam potrošio vrijeme na spavanje.

Kada sam nastavio bol je bila praćena i mentalnim poteškoćama. Borbe unutar glave su bile intenzivne. Ovo sada već opako postaje bitka sa samim sobom. Hikera je sve manje, a sada mi postaje i jasno zašto. Još tamo od Sierra bitka za PCT se prebacila s tijela u um, i od onda postaje sve intenzivnija. Sve je teže kada si u takvom stanju.

Mile marker 2200….

Ovo je definitivno motiv broj jedan po učestalosti pojavljivanja na trailu! Bilo ih je u raznim tehnikama: češeri, kamenje, grančice, flomasteri u kamenu ili štapom u prašini kao ovaj. Zašto ih ima toliko nisam uspio saznati…..čini se da ljudska fascinacija falusom, kakvu imamo prilike vidjeti u umjetnosti brončanog doba pa sve do suvremene umjetnosti dotiče i hikere.

Pred kraj dana, nekih zadnjih 4 milje je postalo jako teško. Noge su mi otežale i postale izuzetno bolne. U kamp sam došao u 18.35. Bijaše tu puno hikera: 4 nepoznata, vjerojatno SOBO-a, Moses, jedan stariji hiker, a poslije su došli i Yardsale, Dangerous Dave i Hale.