122. dan: Milja 1757 – Christy’s Spring (1782): Dobar trail magic!

Rusty i ja smo se probudili dosta rano, no nismo odmah ustajali jer je bilo prilično hladno. Krenuli smo oko 7, a oko 9 smo nabasali na šumsko sklonište kojemu su prethodila dva pripita hikera. Hm, čini se da ima alkohola negdje ispred nas, pomislismo, i bijasmo u pravu 🙂

I PCT je ugrožen od strane krupnog profita i koorporacija…..

Polako, ali sigurno, krećem se kraju…

Rusty, Broken Toe, Neemor i ja

Došavši do skloništa zatekli smo dva SOBO-a (thru hikere koji pješače sa sjevera na jug): Broken Toe i Neemor. Vrlo brzo smo uhvatili vibru i počeli se žestoko smijati, a s obzirom da su SOBO-i bili sramežljivi inicirao sam da popijemo, iako je jutro, još pokoje pivo koje smo zatekli u skloništu. Bijaše unutra lubenice, sokova, M&M’sa i još koječega, no mi smo se okomili na Rainier – američki pandan hrvatske Žuje. Podosta smo se tu zadržali, a čuo sam od Broken Toea da poznaje Puf-Puf, britansku hikericu koju sam prošle godine pratio na blogu, baš kao što ti pratiš mene, dragi čitaoče, a ove godine hoda SOBO. Broken Toe tvrdi da je svega par dana iza njega.

Kada je nestalo piva razišli smo se, svatko na svoju stranu svijeta – mi na sjever, a oni na jug. Dečki su ostavili dobar utisak na nas, šaljivdžije su, a to će se dan-dva kasnije pokazati da je dvosjekli mač 🙂

Kada smo došli do desete milje napravili smo doručak break, a ubrzo smo došli do križanja za Fish Lake Resort. To je mjesto 2 milje off trail. Tamo je Rusty imao kutiju s hranom, pa smo otišli po nju.

Uslijedila su polja lave (lava fields)

Fish Lake Resort

I tu smo popili pokoje pivo, a potom se vratili na PCT.

Oregonska džungla

Nakon Fish Lakea više nismo mnogo stajali. Bijaše podosta naporno, no napravili smo dobru miljažu, unatoč tome što smo napravili 4 milje off trail. Uslijedio je cowboy camping, večera i razgovori do mraka, a onda smo polako utonuli u snove. Sutra je novi dan…