Tenisice za prvih dvjestotinjak milja

Zaista nemam ništa protiv ovakvog vida planinarenja, štoviše, no tamo gdje idem ovo ne funkcionira.

Uvriježeno poimanje planinarenja je specifično. Grah, gojze, traktorskim izvlačenjem trupaca lokalnih šumarija unakažene staze i zastarjela JNA oprema su prvi sinonimi kada spomenemo planinarenje, osobito onima koji ne idu u planine.  I nema ništa loše u grahu i gojzama (šumarijske grijehe i JNA opremu ću preskočiti ovaj puta). Gojzerica i grah su odlični za dnevne ture, pogotovo na nizbrdici kada grah dospije u crijevni trakt. No, za konstantno i neprestano hodanje, kakvo se prakticira na PCT-u, ti se postulati planinarstva naprosto moraju mijenjati….iako su postulati…

Već sam pisao zašto sam gojzerice stavio o klin kada je u pitanju PCT, no ponoviti ću s obzirom da dobar dio ljudi maše glavama kada im pokažem plave, blješteće tenisice u kojima ću hodati.

Naime, izabrao sam Mizuno Wave Enigma 5:

Postoji više razloga. Prvo, ova tenisica je izuzetno prozračna i znojenje u njoj je svedeno na minimum. U pustinji gdje ću hodati će temperature biti jako visoke i znojenje stopala je veliki problem. Kada sam počinjao s treningom nosio sam Salomon gojzu. Čim bi temperatura prešla 5 celzijevaca noga se počela kupati u znoju. Zamislite sada tu gojzu na 27-35 celzijevaca. Prstići bi konkurirali za vaterpolo reprezentaciju. Zato izabrah prozračnu tenisicu, a to vodi do druge točke.

San Jacinto (3302 m) gdje ću dospjeti za ciglih dva tjedna od početka 25. travnja.

Drugi razlog je što se ova tenisica jako brzo suši. Vodene barijere zasigurno neću prelaziti u pustinji, a do Sierra će tenisica biti višestruko spremna za otpad. No, znoj noge i kiša nisu za zanemariti. Vunene čarape će znoj bacati prema van gdje će se potom znoj sušiti zbog te prozračnosti i sintetičke prirode materija i njihovog načina na koji su tkani. Da sam kojim slučajem poslušao trgovce i uzeo Gore tex tenisicu to ne bi bilo moguće. Ovako, rezultati su jako dobri. Noga je konstantno suha, a to je ključna stvar za suzbijanje nastajanja žuljeva. S druge strane, hodati ću u visokim planinama (oko 3000 m) gdje je moguće da će kišiti, pa čak i biti snijega (iako ne mora biti). U tim slučajevima karakteristika brzog sušenja je izuzetno bitna.

Petni dio je čvrst i za maksimalnu udobnost potrebno je vezicama čvrsto fiksirati tenisicu za nogu, što činim lace lock načinom vezanja.

Treći razlog – tenisica je izuzetno ugodna i lagana. Mekani potplat je bitna stvar. Stopalo se manje umara s umjereno mekanim potplatima. S druge strane ima kvalitetnu gumu na djelu kojim dodiruje podlogu. O težini tenisice ne treba trošiti mnogo riječi.

Ipak, svaka obuća ima svoje prednosti i nedostatke.

Prvi i osnovni nedostatak ove tenisice je slabija stabilnost. Njena mekoća i lagani materijali je čine nestabilnom. Nositi ću prilično težak ruksak pa će moj oprez pri hodanju morati biti malo veći kako ne bih uganuo gležanj. Ipak, PCT na svom početku nije stjenovit. Većinom je prepun zemljanih i pješčanih putova koji su u pravilu dobro uređeni.

Drugi nedostatak je plod njene prozračnosti. Naime, tenisica ima vrlo porozan mesh – tkaninu kojom je obavijena. To znači više prašine i pijeska u tenisici. Prljave noge su žuljave noge. Rješenje se krije u izuvanju pri svakoj pauzi te mijenjanju čarapa i osvježavanju stopala (što sam mislio raditi u svakom slučaju). Plus, nositi ću gamaše za tenisice koji će dobar dio prašine i pijeska odbijati od tenisice.

Dirty girl gamaše. Odostraga se lijepi čičak traka, a naprijed se kače na žnirance

Nažalost, tenisice koje sam htio kupiti u HR se ne mogu nabaviti, a kupovati tenisice bez da ih se proba je ludost. To su La Sportiva Wild cats i Brooks Cascadia modeli. The North Face mi je obećao dva para njihovih tenisica kada dođem u SAD. Vidjeti ću kakve su. Ako valjaju nakon Mizuno prebacujem se na njih, a ako pak ne valjaju kupiti ću jedan od spomenutih modela.

Od svih dilema koje sam prošao, a bilo ih je mnogo, ovo je bila najveća – što obući na noge. Hikeri su uporno tupili po svome – nosi tenisice, a moje iskustvo i uvriježeni postulati su govorili drugo. Ipak, treba znati priznati da drugi zna bolje i da je tradicija najčešće sranje. Prijelomni trenutak, a koji me je odveo do maratonske tenisice, je bio video legende PCT-a – izvjesnog Rebo-a, koji je svako malo kumio nove hikere da kupe maratonke i okane se gojzerica, i to sa stilom – prelazeći rijeke i snježne prijevoje u njima. Kako god bilo, tenisice ću isprobati na putu i izvjestiti ću kako se drže, zajedno s mojim stopalima. Najiskrenije se nadam da nisam pogriješio, a ako jesam to bi moglo biti do detalja i izdržljivosti ovog modela. Kako god bilo biti će to dragocjeno iskustvo.

Za kraj evo i jednog korisnog videa koji vrlo jasno pokazuje lace lock način vezivanja tenisica, a koji i ja prakticiram s obzirom da imam usko i dugačko stopalo u kojem peta često “pleše”.

Putovanje: T minus 30 days 🙂