Svako filmsko putovanje, bez obzira na veličinu budžeta, zahtijeva veliko srce, upornost i vjeru u vlastitu kreativnost. Ovo je kratki osvrt o mom filmu i nama dvojici: Denisu i meni, čiji je trud i strast prema projektu nagrađen na International Sound & Film Music Festivalu u Samoboru, gdje smo u jakoj konkurenciji osvojili prestižnu nagradu za najbolju originalnu glazbu.
Naš projekt je započeo s ograničenim budžetom (i kada to kažem onda to zaista i mislim), i suočili smo se s mnogo izazova i nepoznatih puteva. No, unatoč svemu, nismo odustali. Moja tvrdoglava buča, što stoji na ramenima, zajedno je s talentiranim glazbenikom Denisom Kozlicom krenula u snimanje filma s jasnom vizijom i velikom energijom. Ideja je bila jednostavna: dok ja hodam i snimam, on se u Zagrebu inspirira mojim pričama i po malo ulazi u mentalne i emotivne svjetove koje ja uživo proživljavam. Po povratku sam ga izbombardirao montiranim materijalima, skeletonom filma, a na što je on radio ono za što će se ispostaviti da je pobjednički rad – maestralnu glazbu za dokumentarni film.
Tada sam krenuo prijavljivati film na razne festivale, a kada sam na web platformi za prijavljivanje na festivale ugledao International sound and film music festival nisam dvojio. Znao sam koliko kvalitetan rad imamo pred sobom. Jedan poziv Denisu i film je bio prijavljen. Upali smo na još dosta festivala poput Winter Park Film Festival u Coloradu, potom je pala prva nagrada na Festivalu putnika u Šibeniku i još pokoji official selection. Ipak, ISFMF u Samoboru je bilo skriveno nadanje. Upali smo u konkurenciju od 12 najboljih između cca 300 prijavljenih dokumentaraca odnosno 1074 sveukupno prijavljenih filmova. No, znavši kako festivali uglavnom rade (jave pobjednicima ishod prije dodjela) nadali smo se pozivu prije samog festivala a koji nikada nije došao. Samo smo rezervirali 4 ulaznice da prisustvujemo dodjeli nagrada – čisto da vidimo naš rad među tolikim umjetnicima. Posve sigurni da idemo samo pljeskati drugima krenuli smo u Samobor posve neentuzijastični. Na kavi kod Livadića smo s prijateljima komentirali da nećemo dobiti nagradu i kako smo u to sigurni. Ruđer me je pogledao i razočarano rekao “Pa niste mi trebali reći, sada ste mi upropastili iščekivanje i uzbuđenje.” Ajde, već si velik, pomislio sam, nauči se.
I zapravo, jedan od najposebnijih trenutaka na ovom festivalu bilo je to što smo na početku imali minimalna očekivanja. Dok smo sjedili u publici među stotinama drugih autora filmova, nismo ni sanjali da bismo mogli biti proglašeni pobjednicima. No, onda se to dogodilo – “Why do I hike 2” i Denis Kozlica proglašeni su pobjednikom u kategoriji dokumentarnih filmova. Naša reakcija bila je mješavina nevjerice, suza radosnica i potpune euforije. Ustali smo se i snažno sam zagrlio Denisa čestitavši mu.
Ovaj trenutak nije samo potvrdio da se trud i predanost isplate, već i da uvijek treba vjerovati u vlastiti rad. Shvatili smo da je uspjeh u filmskoj industriji moguć bez obzira na budžet i ograničenja. Ova nagrada bila je dodatna potvrda da su naša strast i rad prepoznati od strane najboljih u industriji.
Festival nam je pružio priliku da se povežemo s drugim kreativcima i stručnjacima, te dobijemo povratne informacije o našem filmu. Bili smo oduševljeni pozitivnim komentarima i kritikama koje su nam dale dodatni poticaj da nastavimo raditi s istim entuzijazmom i predanošću. Festivalu su prisustvovali brojni ugledni gosti iz industrije, a među njima su se svakako isticali Christopher Benstead, Mark Ulano i Steven Price – oskarom nagrađeni glazbenici čiji je rad umjetnost i vrhunski profesionalizam. Biti na bini s ovim ljudima je bila ogromna čast i veliko priznanje za rad Denisa Kozlice i za moj film Why do I hike 2: Hardships of a Thru Hike. Slušati ih i svjedočiti njihovoj poniznosti unatoč uspjehu je bilo izuzetno inspirativno.
A što reći o samom festivalu? Možda je najbolje da nabrojim ljude iz žirija koji su odlučivali o pobjednicima: Rhandy Thom – dvostruki dobitnik Oscara i jedan od najcjenjenijih dizajnera zvuka u Holywoodu, Matthijs Wouter Knol – izvršni direktor i direktor Europske filmske akademije, Javier Navarrete – nominiran za Oskara te dobitnik Emmya, Dalibor Grubačević – nagrađivani hrvatski skladatelj, Doreen Ringer-Ross – neovisna stručnjakinja za filmsku i Tv glazbu, te Ozren K. Glaser – osnivač festivala i skladatelj. Misija International Sound & Film Music Festivala (ISFMF) je promicanje svijesti o važnosti glazbe i zvuka kao nezamjenjivih elemenata filma. Festival također pruža vidljivost audiovizualnim profesijama koje rade na području skladanja glazbe, dizajna zvuka i miksanja zvuka. I doista, nijedan događaj u posljednjih deset godina nije u Hrvatsku donio više dobitnika Oscara, BAFTA-e, Emmyja i Zlatnog globusa od ISFMF-a. Službeni program festivala uključuje koncerte filmske glazbe, tribine i seminare, radionice, filmsku tržnicu i zabave. Svjetski a naše!
Vratili smo se svojim kućama pomalo u nevjerici, ali opet jako ponosni i svjesni da gdje ima ljubavi tu mora biti i dobrih vibracija. I zaista ih je bilo. Denis i ja smo dobili takav vjetar u leđa da je teško opisati riječima. Ova nas je nagrada povezala još tješnje i vidim nas kako kao dva starca gledamo naš film smijući se svemu što nam je donio i koliko nas je izgradio. Ovakvi se uspjesi ne zaboravljaju.
Original Scroe iz filma Why do I hike 2 će po svemu sudeći ugledati i svjetlo dana kao album koji ćete moći kupiti i uživati u divnoj glazbi kojom se redovito inspiriram slušajući je. Nestrpljivo očekujem taj nosač zvuka, a o svemu ću vas izvjestiti na vrijeme.
Denise, čestitam još jednom na tvom uspjehu i preporučam se i za u buduće kada je u pitanju filmska glazba!