Testiranje opreme: adidas Terrex Agravic vjetrovka i Gore-Tex trail runnerice
20 studenoga, 2017
Ipak će biti Croatian Long Distance Trail 2018.!!!!!
7 ožujka, 2018
Svi vi koji niste povezani s mojom Facebook stranicom možda ne znate da je knjiga o mojoj avanturi na Pacific Crest Trailu – Barinški epitaf: priča s Pacific Crest Traila, izašla i čeka svoje čitatelje.
Knjiga ima 250 stranica teksta i 50-ak stranica fotografija u boji. Predgovor je napisao mr. Siniša Golub, veliki ljubitelj i poznavatelj Američkog zapada i divljine.
Osim putopisnog dijela knjiga sadrži i korisne informacije vezane uz sami proces pješačenja i organizacije putovanja, popis opreme i razne detalje vezane uz najzahtjevniji dio logistike – resupply. Uz to knjiga obiluje pregrštom zanimljivih informacija vezanih uz mjesta, gradove, geološke formacije, planine, prijevoje, legende i tomu slično. No ipak, možda najviše ovu knjigu karakterizira moja nutrina i svi problemi i divna otkrića koja sam otkrivao hodajući ovom stazom.
Stražnja korica
Dio iz knjige
Knjigu možete nabaviti preko moje e mail adrese horvatinjos@gmail.com ili preko izdavača 🙂
Činom izlaska knjige iz tiska završilo je moje putovanje na Pacific Crest Trailu, ali završilo je činom kojim to putovanje sada predajem vama da se inspirate, da se zaljubite! Predivno, uzbudljivo, stresno, bolno, neponovljivo, zahtjevno…..sve to označava ovo putovanje koje je iz stuboka izmjenilo i mene i moj život. Predamnom su novi izazovi, a o kojima ćete moći čitati na ovom blogu. Mnogo je neizvjesnosti ispred mene, no jedno je sigurno – nastavljam s hodanjem. Kao što je moj dobri prijatelj Siniša Golub napisao u predgovoru – ritam koraka s vremenom postaje meditativan… toliko meditativan da se nakon duge hodnje čovjek, hodač na duge pruge, više ne može vratiti u normalu svakodnevice, u rutinu iz koje je ponikao. I zaista, Siniša je ovdje izrekao fundamentalnu istinu. Jako se mučim s rutinom i (ne)normalom (što god ona bila). Moje je tijelo ovdje, među sivilom zgrada i smradom ispušnih plinova limenih božanstava, ali duh je ostao u divljini. Moj duh doziva tijelo da mu se vrati, da se ponovno ujedine na obroncima neke planine do koje ću hodati tjednima, mjesecima. Moram tamo doći, to se ujedinjenje mora ponovno dogoditi.
Do tada ću pohoditi mnoge knjižnice i planinarska društva kako bih vam dočarao divote koje sam vidio, pobjede koje sam izvojevao i drame koje sam prolazio. Želim vas inspirirati na odvažnost, na slobodu, jer ona je ispred nas – valja je samo dohvatiti. Dakle, javite se, rado ću doći k vama!
Nikola
