Baring Epitaph
To publish a book is a big thing for every author. Even more so if he publishes the book by himself. That's the tough road to take. But, I choose my roads not because those roads are easier, but right. It was right thing to self publish a book about my PCT adventure. And now I am publishing my second book - Croatian Long Distance trail handbook called - Meet Croatia in person - Tesla's handbook for hikers.
If you want to buy my e-book Baring Epitaph - Surviving divorce on the Pacific Crest Trail please contact me via my e-mail:horvatinjos@gmail.com.
Printed book (Croatian) – 20$ + shipping
E-book (English) – 10 $
Sanjin Dragozetić
Kao jedan od backera s nestrpljenjem sam očekivao svoj primjerak knjige Barinški epitaf. Spletom okolnosti, iako mi je Nikola posalo knjigu sredinom prosinca 2017. do mene zahvaljujući izvrsnoj poštansko-poštarskoj usluzi nije stigla do početka siječnja 2018., ali i tada posve slučajno. U jednom trenutku kontaktirao sam Nikolu koji mi je odmah poslao e-verziju i tu dolazi do prve zanimljivosti. Barinški epitaf sam tako počeo čitati na Kindlu, a završio
držeći knjigu u rukama. Počevši čitati Barinški epitaf nisam mogao, a ne povlačiti paralele s knjigama, ali
i filmovima sa sličnom tematikom. U prvom redu to su Divljina Cheryl Strayed i U divljini Jona Krakauera. Barinški epitaf na prvu me osvojio. Iako mi isprva nije legao Nikolin stil, vrlo brzo sam prepoznao svu vrijednost jednostavnog, nekićenog stila i kratkih, ali vrlo preciznih rečenica. Upravo takav nenametljiv stil držao me napetim i s nestrpljanjem sam očekivao svaku novu stranicu, svako novo poglavlje. Negdje mi je odzvanjao takav stil, a onda sam se sjetio američkih bitnika sa sredine prošlog stoljeća. Pred kraj knjige prošlo mi je kroz glavu: Koliko je Nikola na ovom mjestu na PCT-u želio što prije završiti svoje putovanje, tako ja ne želim tako skori završetak druženja s Barinškim epitafom. U drugoj polovici knjige dogodio mi se onaj moment; želim što prije doći kući, osigurati si mir i uživati u knjizi. Nekako u tom dijelu, intenzivnije razmišljajući o knjizi shvatio sam kako ovo nije samo putopis protkan refleksivnim elementima i motivima, već je Barinški epitaf poprilično slojevit uradak koji se dade iščitivati na nekoliko nivoa. Kada bih morao sve pročitano sažeti u jedan simbol, onda bi to svakako bio feniks. Kao i feniks i Nikola se na PCT-u pretvorio u prah, izgorio, a onda iz pepela i ruševina sebe samog ponovno izrastao. I iako je na PCT-u izgubio mnogo, puno je više našao i otkrio – Sebe, a to je danas povlastica kojom se malo tko može pohvaliti. Dalo bi se još toga poprilično napisati, ali za kraj valja samo reći, Barinški epitaf je knjiga kojoj ću se svakako vratiti!
Hrvoje Tržić
Knjiga Nikole Horvata „Barinški epitaf- Priča s Pacific Crest Traila“ počinje posvećenim citatom : „Život je titraj borbe straha i odvažnosti. Dakle, strah neće nestati. Na nama je da ga pobijedimo odvažnošću!” Ona je upravo to, monumentalni spomenik snazi i pobjedi ljudskog duha koji prevladava sve nedaće kroz 4300 km puta od meksičke do kanadske granice u 163 dana bespoštedne borbe. Inspirativno djelo i preobražaj čovjeka koji blagodati betonskih kulisa mijenja surovošću američke „divljine“, divljine koja ga uništava, ali i rađa u njemu novog čovjeka koji prihvaća sebe. Cilj postaje konačno iskonski i znači povratak čovjeka svijetu od kojega je toliko udaljen, svijetu prirode kojeg treba cijeniti i diviti mu se. Unatoč brodolomima, Nikola Horvat postaje hrabri kapetan koji sav svoj teret nosi kroz pustinje, planine, šume i rijeke i pronalazi spas, djelić oaze mira u davno izgubljenoj čovječnosti ovog svijeta. Spas postaje spoznaja, svjesnost sebe, svog postojanja, svrhe i sam život kojeg moramo prigrliti trudeći se biti svjetionik u moru ljudskih duša koje krstare ovim svijetom u potrazi za smislom. Knjiga je savršeni spoj avanture, preživljavanja i sna koji od noćne more postaje java. Pacifički trial je oda životu i čovjeku koja ispisuje najljepšu poruku ljubavi i upornosti, prednosti prema putu koji mu otvara nove vidike i novi pogled na svijet poput izlaska iz mračnog tunela na svjetlo koje ga obasjava plamenom nade. Ovo djelo potiče nas da cijenimo svaki djelić i trenutak ovozemaljskog života, budemo uporni, hrabri i posvećeni cilju trudeći se živjeti svoje snove. 
dr.sc. Ante Miličević
Bližeći se svršetku našeg putovanja PCT-om probudio mi se neki žal zbog skoroga kraja. Naravno, ja nisam bio onda, ni fizički, na PCT-u. Al bio sam sad, i duhom. Bio je Tesla tada sam u nepoznatom i čeznuo za blizinom bližnjih, pa i samo toploj riječi neznanca, komentaru podrške na facebook profilu. Ali nije bio sam sada. A neće biti sam na PCT-u ni svaki put kad netko s razumijevanjem uzme čitati njegovu knjigu. Dakle, shvatio sam, mi smo postali prijatelji, a da to ni ne zna. Postali smo podrška jedan drugome. I tko zna koliko će još takvih prijateljstava ostvariti ☺. (Možda da bi imao prijatelje moraš moći biti sam.)
E, da bi to ostvario knjigom, knjiga mora biti o nečemu važnom. Barinški epitaf privlači najviše zbog tako rijetke iskrenosti – ne samo danas, iskrenost je uvijek bila rijetka – i neposrednosti, ali i zbog odmjerenog i nenametljivog stila pisanja. To je knjiga o hodanju čovjeka stazom dugom 4300 km, ali to je više priča o čovjeku. Knjiga o čudesnim ljepotama Amerike, ali više priča o samoj prirodi. Više je to priča o svemiru. Priča je to o čovjeku,
prirodi i svemiru u kojima ima života. Da, priča je to o životu. Barinški epitaf oda je životu. (Paradoksalno baš kao i život.)
Željko Hajtok, planinar
Već dugo nisam (ako uopće ikad jesam) dočekao Novu godinu s knjigom u ruci. Slučajno se potrefilo da mi je baš dva-tri dana prije kraja godine u ruke došla knjiga koju sam nekoliko mjeseci nestrpljivo iščekivao – “Barinški epitaf”, autora Nikole Horvata, koji je 2016. godine propješačio Pacific Crest Trail, preko 4000 kilometara dug pješački put kroz SAD, od granice s Meksikom na jugu do granice s Kanadom na sjeveru.
“Barinški epitaf” nije samo putopis u kojem autor opisuje taj poznati pješački put, već je to opis borbe čovjeka sa samim sobom i s, vrlo često, okrutnom prirodom. Priča je toliko zanimljiva da biste ju mogli, kako reče prijatelj Branko Maretić – Dečina, pročitati “u dahu”, naprosto vam je žao prekinuti čitanje, koliko god važan razlog za prekid imali. Autor je uspio postići to da čitatelj sam uđe u priču, da se osjeća kao da sam hoda divljinom američkog zapada, da osjeća bol zbog ozlijeđenih i izmučenih stopala, da osjeća strah prilikom susreta s divljim životinjama, ali isto tako i užitak u prekrasnim pejzažima koji krase te dijelove američkog kontinenta.
Knjiga vas već od prve stranice jednostavno prikuje uz fotelju, od predgovora koji je majstorski napisao Siniša Golub, preko prvih odlomaka s kratkim ali zanimljivim životopisom, kojima nas autor uvodi u nastavak priče, odnosno u priču svojeg života – Pacific Crest Trail.
Toplo preporučam ovo štivo svim planinarima, pustolovima i onima koji to žele postati.
Marijana Mišerda Bajić:
Jedinstveno, iskreno, nepretenciozno putopisno svjedočanstvo o snazi volje ispred predivne, nemilosrdne divljine. Put koji ne uzima ništa više od duše i ništa manje ne nudi zauzvrat. Čitajući ovu knjigu imala sam dojam da slušam dragog prijatelja koji me uvodi u svijet neopisive ljepote divlje prirode, u raznolikost osobenjaka koje na tom putu susreće, govori mi o pripremama, logistici, zakonitostima staze. Uz neprestano koračanje kroz krajolike pustinje, nepreglednih šuma,snijega, rijeka i kamenih vrhunaca upoznajem ga i kao osobu koju je u najtežem dijelu puta pogodila i osobna tragedija koja je posebno obilježila ovo putovanje. To iskustvo ovu knjigu čini nečim puno višim od samog putopisa, čini je svojevrsnom ispovjesti . Iskreno, knjigu nisam pustila iz ruku dok nisam došla do zadnjeg slova, nisam mogla dopustiti da ne vidim šta je sljedeće, što će se dogoditi, koje izazove i iskušenja mu priprema put koji ga bez poštede tjera naprijed. Knjiga koju ću ponovo pročitati!!!!
Branko Maretić Dečina, CLDT thru hiker:
Imao sam čast ne samo upoznati Nikolu nego i s njime hodati nekoliko dana. Također sam imao tu privilegiju da pročitam prvi primjerak njegove knjige Barinški epitaf, još uvijek mirišljave po štamparskoj boji. Nisam neki književni kritičar ili stručnjak za književnost, no moje mjerilo dobrog pisca i dobrog štiva je vrijeme koje ću utrošiti na čitanje knjige. Neke knjige čitam po nekoliko dana, neke po nekoliko tjedana, a s nekima se mučim i po mjesec i više dana, ovisno koliko mi se štivo sviđa i koliko mi je zanimljivo. Nikolin prvijenac sam pročitao u jednom dahu. Štivo mi je bilo toliko zanimljivo da mi tijekom čitanja, unatoč umoru zbog dnevnih aktivnosti, san nikako nije dolazio na oči. Ovo štivo, iako izgleda kao putopisni rad, je puno više od klasičnog putopisnog djela. Ovdje nećete naći samo opisivanje predjela, krajolika i doživljaja, već je to priča o borbi čovjeka i njegovih emocija, priča o ostvarenju svoga sna kojeg svatko od nas sanja, a rijetko tko ga ostvari. Ova priča nije nimalo romantičarska ili egzotična kakvu će većina čitatelja očekivati, već je to priča prožeta s puno bola, patnje, odricanja kroz koje Nikola prolazi na svom životnom putu i njegovom nadljudskom ustrajnošću da taj put i završi. Vjerojatno će ovaj Nikolin rad i njegov put svatko doživjeti na svoj način, no rijetki će ga istinski razumjeti. Thru hiking je izazov i iskušenje koje većina planinara ne očekuje, ima više surovosti, patnje, bola i nepredvidivosti na tom putu, te se nije uvijek lako nositi s time. Oni koji misle da je Thru hiking hodanje samo vikendom do prvog planinarskog doma, će nakon čitanja ove knjige možda naći inspiraciju za neke nove dimenzije koje Nikola u ovoj knjizi otvara. Knjiga me se jako dojmila te će mi, siguran sam, biti veliki poticaj i na mom Thru Hiking putu. Ostavila je duboki trag u meni, otvorila mi je nove horizonte i inspirirala me da i sam pomičem svoje granice. Svakako preporučam čitanje ove inspirativne knjige.
