Colorado Trail, dan 35: 744 – 780 km

29. kolovoz 2019.

Hladnoća je bila u skladu s nadmorskom visinom, činjenicom da je u blizini jezero i datumom koji mi visi nad glavom. Pretpostavljam da je bilo blizu nule, voda se počela smrzavati. I sve je bilo nekako podnošljivo dok se nije spustila rosa i smočila vreću za spavanje. Iznutra je bila suha i držala je, no zahladilo je gadno. Za obraze me štipalo poput utrljanoga snijega kada bih god provirio lice na hladni zrak. Nekako sam uspijevao živjeti s glavom zabijenom u vreću, a pritom da se ne ugušim.

Jedva sam dočekao zoru i prije nego je sunce izašlo preko planina sve se lijepo posušilo, kao da nije niti bilo mokro. Oko 5:30 smo posvjedočili igri 6 srna koje su skakutale oko moje vreće na svega nekih 5 metara. A onda se pojavio i srndać sa zavidnim rogovima.

Nismo se puno trudili ustati rano. Čekali smo sunce i čim se pojavilo lijepo nas je grijalo.

Krenuo sam prvi, po običaju, ali tek u 8:30. Nisam si zamjerio. Naime, trebali smo povući dio puta i tek sutradan završiti trail.

Jutro je bilo famozno, a ja sam se osjećao baš dobro. Toliko dobro da sam shvatio da mogu potegnuti tih 35 km do kraja bez ikakvih problema.

Današnji dan je obilježilo spuštanje, no i jedan uspon. Sve sam s lakoćom pregazio. Ekipa je bila daleko iza mene, a kada sam ih pričekao da dogovorimo što ćemo, te kada smo se svi zajedno dogovorili da danas osvajamo Durango, nabijao sam tempo i žuljeve nizbrdičare.

U jednom je trenutku zaprijetilo i grmljavinsko nevrijeme, ali se stvar brzo popravila.

A onda su uslijedili i posljednji kilometri. Oni su najsporiji, iako smo se brzo kretali. Tek smo u 19 sati došli do južnog terminusa Colorado Traila. 780.5 kilometara (iako i malo više zbog odabiranja zapadne rute) i 35 dana. Veselje, čestitke i osmijesi, te hladna piva nepoznatog dobročinitelja koji je ostavio prijenosni frižider. Ah da, i whiskey koji smo nosili od Silvertona. Čisto da proslavimo.

Ubrzo smo našli i prijevoz za Durango, a prije samog ukrcavanja u auto pristigli su Belgijanci. I njima smo čestitali i poslikali se.

U Durangu smo navrnuli u Carvers. Nude free beer za CT thru hikere. Naravno da smo iskoristili tu pogodnost i dodatno kupili burgere i nachose. Zatim sladoled preko puta. Salted caramel za mene, to se podrazumijeva 😁

Dirty Bird, Sydney, Kyle i ja smo podijelili hotel. Oko 40$ per capita. Tuš je skidao posljednju prljavštinu i neopisivi smrad s mene dok sam naslonjen glavom na zid prebirao po osjećajima nakon ovog, za mene, posebnog putovanja.

Gotovo je, upoznao sam Colorado kako ga malo ljudi upoznaje, vidio sam njegove skrivene zapećke, na koži osjetio njegovo vrijeme i nevrijeme, vidio losove, jelene, elkove, lisice, svisce, pike, upoznao nebrojeno mnogo dobrih ljudi, susosjećao s mrtvim šumama, divio se planinskim vrhuncima, pio iz kristalnih planinskih izvora, mučio se s velikim nadmorskim visinama i nadprosječno teškim prijevojima, izsmrzavao guzicu (doslovno) mnogo puta, te se čak jednom i grudao svježom padalinom usred kolovoza.

Da, gotovo je, ne samo ovo putovanje, već i jedan ciklus, a što sam spoznao hodajući ovim trailom. Teslin Triple Crown je osvojen – tri velika putovanja, od kojih sam na svakom bio pionir s naših područja, a od kojih sam jednog prehodao kao prvi ljud – CLDT.

Materijali za dokumentarni film su snimljeni, iskustvo je spremljeno duboko unutar mene, sjećanja su zabilježena. Vrijeme je da se vratim kući.

Ponosan jer sam prehodao novih 780 km, neodustao kad je bilo teško i tako u nizu bez ponovnih pokušaja prehodao 7346 kilometara ili 4591 milju. To su samo brojevi, no broj može približno dočarati iskustvo. To sam, kada se sve zbroji, i najviše tražio.

Najavljujem i treću knjigu koja se skuhala na zadnja dva putovanja, u periodu od 3046 km (cldt, ct). Biti će to nešto malo drugačije od posljednje dvije knjige, no pričekajte još malo. Trebat će vremena da se uobliči.

Film me posebno raduje. Dao sam se potpuno u snimanje, da sve ispadne što bolje, nateglio sam se opreme ko mazga, gotovo se ozljedio s tim teretom, pa opet unatoč tome što sam nosio oko 4 kg više od prosječnog hodača, stigao do kraja za 35 dana. Velika je ljubav potrebna za ovakvu žrtvu, da donesem kući priču dostojnu ovog traila, Colorada, da ljudima prenesem iskustvo thru hikinga, koje je izuzetan fizički napor čak i bez snimanja, bez opreme. Izgubio sam 6,5 kg, to možda najbolje pokazuje kakvim sam se naporima izložio u 35 dana.

Sada, tipkajući ovo u dvorištu meni nepoznatog čovjeka (spava još, upoznati ću ga kasnije), osjećam ponos, osjećam i sjetu, ali i nestrpljenje za povratkom svojima, mome jatu, osobito jednom ptiču koji me nestrpljivo iščekuje. Život je želio da se kroz zadnje 4 godine opskrbim ovim neobičnim, specifičnim, jedinstvenim setom vještina i iskustva. Nisam proniknuo zbog čega, no taj je poziv u meni bio od malena. Sada konačno mogu reći da sam tu vještinu i iskustvo koje me je zvalo od dječačkih dana osvojio za sebe. Vrijeme će pokazati čemu sve dobrome me ovo izškolovalo i na koje ću načine to znanje vratiti svijetu. Uvjeren sam da me učinilo boljim primjerkom ljudske vrste, a već je to dovoljno.

Iskustvo koje sam dobio ovim putovanjem je drugačije od iskustva s PCT-a, s CLDT-a. Potpuno je drugačije. Konačno sam osvajao prostranstva na način kako sam zamišljao sve od početka. Stvari su svakim novim korakom dobivale novi smisao, a dubinski uvidi u mene samoga su se poput igle ubadali tik uz kosti i tamo ostavljale serum. U divljinama sam ponovno našao nešto nepredviđeno, novo, drugačije od svih očekivanja.

Sretan sam što sam dobio mogućnost izrasti u divljini po treći put. Zahvalan sam svima koji su mi to omogućili, koji su vjerovali i koji dalje vjeruju u projekt koji je na toliko razina mogao propasti, koji se mogao izvitoperiti već prvih dana putovanja, pa čak i prije samog putovanja kada sam i sam posumnjao u sve. Projekt je ovo bez financijske koristi, bez poslovnih ideja, bez sponzora, bez svega onoga što ljude često tjera naprijed. Samo gomila ludosti, gomila snova, gomila nelogičnosti i dugovi koje ću po povratku dugo rješavati. Pokoji podsmijeh, zazir, ljubomora i jal, nerazumijevanje, ali i sve suprotno tome od onih koji su iz nekog razloga vjerovali. Njima u čast uzvikujem hell yeah!!!!

Valja ubiti vrijeme u Denveru. Prvu nas je večer ugostio Bryce (evo, probudio se), Sydneyn prijatelj, drugi dan smo Dirty Bird i ja ostali sami. Kyle i Sydney su otišli svojim putem, a mene i Dirty Bird će ugostiti Sam u svojoj kući (iako ga nema doma). I Chris se javio da uskoči ako treba. Dobri Chris koji je poput kuma ovog putovanja koliko mi je puta uskočio i pomogao. Predstoji mi sigurno i uspješno dostaviti memorijske kartice do Zagreba. Ta bojazan je poznata svima koji tegle kamere po svijetu. Čuvati ću ih po cijenu života! Mijenjao bih svu video opremu za tih 6 sd kartica, ali nemojte to nikome reći 😆

Hvala vam što ste me pratili i ako vas je inspiriralo posegnite za dokumentarnim filmom. Svaka pomoć je dobrodošla.

Pozdravlja vas Tesla!!!!!!!