CLDT dan 4: Kilometar 86 – Osijek (107): Magic i pol + 100. km

Noć nije bila kišna. Bilo je dobro i mirno. Ipak, traktori su kvarili jutarnji smiraj.

Ustavši se krenuli smo prema Osijeku. Valjalo je prevaliti dobru kilometražu da dođemo do mjesta na Dravi gdje su nam trail magic obećali Daniel i Krešimir – legende kakve rastu na samo ponekom mjestu ovu planete.

Jutro se nije razlikovalo od prijašnjih – mnogo polja. Ta to je Slavonija, da nije obrađena kukali bismo da smo nerazvijeni.

Vjetar nas je dobro udarao pa je vrućina pala u drugi plan i više se nije vraćala.

Nakon nekoliko sati hoda dogodio nam se i prvi CLDT kmile marker. Odvalili smo stotku. Woooohoooo, pomislismo. Vrijeme je za prvo preslagivanje kamenja u obliku brojke 100!

Osmijesi najbolje govore što smo osjećali.

Valjalo je doći i do Osijeka, anđeli su nas čekali, baš kao i novinari da uzmu izjave.

Požurismo koliko smo mogli, no noge su bile teške… Približila su se i tri sata, a tada uobičajeno počinje dnevna muka. Ni danas to nije izostalo.

Na obali Drave eto poznatih lica – Krešo i Daniel uz mnoštvo poznatih lica. Jako su nas obradovali, Krešo je nakuhao izvrstan čobanac koji se Mattu jako svidio.

Oko sedam po mene je došao i gospodin s Osječke televizije da odradimo talk show u emisiji Karte na stol. Sat vremena je prošlo u hipu, a dečki su se s televizije oduševili cijelom pričom.

Emisiju pogledajte ovdje:

G. Goran me vratio na obalu Drave nešto nakon 9 gdje je uslijedilo druženje.

Bio je ovo naporan, ali divan dan. Ljudi su ga učinili divnim. Da sve bude još bolje, kada sam se vratio s televizije na Dravi sam zatekao i Igora i njegovog sina Alena. Bilo je to dodatno iznenađenje.

Na kraju smo se povukli u šatore, a ja sam sastavio kombinaciju podloge i prekrivke za kišu, što znači da su komarci imali pristup unutrašnjosti. Odolijevao sam im dugo u bag lineru, ali onda sam se prebacio u vreću za spavanje, a glavu našpricao repelentom. Lijenost je ponekad nezgodna stvar.